• Search form

17.09.2010 | 13:56

Pitanje jezika u Crnoj Gori

*Crna Gora se oprašta od “maternjeg jezika” - piše: Mirko Bošković

Zvaničnim uvođenjem novog crnogorskog rečnika i gramatike, država je preduzela nove korake usmerene ka uspostavljanju sopstvenog jezika – na veliko nezadovoljstvo srpske zajednice.

Pro-srpske opozicione stranke u Crnoj Gori prete da će se žaliti Ustavnom sudu na vladinu inicijativu da uspostavi zvanični jezik u državi kao „crnogorski“.

Pitanje jezika u Crnoj Gori

*Crna Gora se oprašta od “maternjeg jezika” - piše: Mirko Bošković

Zvaničnim uvođenjem novog crnogorskog rečnika i gramatike, država je preduzela nove korake usmerene ka uspostavljanju sopstvenog jezika – na veliko nezadovoljstvo srpske zajednice.

Pro-srpske opozicione stranke u Crnoj Gori prete da će se žaliti Ustavnom sudu na vladinu inicijativu da uspostavi zvanični jezik u državi kao „crnogorski“.

One tvrde da skorašnje usvajanje zvanične crnogorske gramatike diskriminiše brojnu srpsku manjinu i većinu koja se donedavno izjašnjavala da joj je maternji jezik srpski.

„Vlasti su započele projekat brisanja srpskog naroda sa karte Crne Gore“, kaže Ranko Kadić, predsednik Demokratske srpske stranke. „Ovo je početak našeg istrebljenja.“

Posle usvajanja novog zakona o obrazovanju, Vlada je prošlog meseca usvojila Gramatiku Crnogorskog jezika kao zvanični državni gramatički pravopis.

Prvo izdanje knjige pojavilo se u knjižarama 4. septembra. Leksikon crnogorskog jezika pojavio se nekoliko dana kasnije.

Lingvističke novine su oduvek imale sklonost da podignu prašinu u maloj multietničkoj republici.

Još 2003. godine, ubedljiva većina se izjasnila da joj je maternji jezik srpski. Prema poslednjem popisu, održanom te godine, svega 21,53 posto stanovništa izjasnilo se da mu je maternji jezik „crnogorski“, dok je 59,67 posto izjavilo da je to srpski.

Novija istraživanja pokazuju blago pomeranje u korist crnogorskog jezika. Prema anketi sprovedenoj 2010. godine, 41,6 posto ispitanika izjašnjava se da im je maternji jezik srpski, dok 38,2 posto tvrdi da je to crnogorski.

Pre raspada Jugoslavije, četiri od šest republika članica, Srbija, Hrvatska, Bosna i Crna Gora, delilo je isti jezik, u to vreme poznatiji kao srpskohrvatski.

Posle sticanja nezavisnosti, međutim, Hrvatska je uložila veliki napor da istakne različitosti svog jezika, koji se sada zove „hrvatski“. Bosanski Muslimani su pokušali slično u Bosni i Hercegovini, promovišući zvaničnu upotrebu „bošnjačkog“ jezika.

U to vreme, Crna Gora, koja je ostala u državnoj zajednici sa Srbijom do 2006. godine, nije pokazivala želju da ima svoj zasebni jezik.

Ali, kako je pokret za sticanje nezavisnosti jačao, vlasti su počele da uvode lingvističke promene. Vlada je 2004. godine promenila nastavni program, tako da se obavezni časovi jezika više nisu zvali „srpski“, već „maternji“ (srpski, crnogorski, hrvatski i bošnjački).

Posle referenduma o nezavisnosti, novi ustav usvojen 22. oktobra 2007. godine, zvanični jezik definiše kao crnogorski.

Njegova otrografija nije uspostavljena sve do jula 2009. godine, uvođenjem dva nova slova, ‹ś› i ‹ź›, u zamenu za digrafe ‹sj› i ‹zj›. Reč „sjutra“ iz stare abecede od 30 slova sada se, na primer, piše „śutra“. Nova abeceda ima 32 slova.

Pošto je vladin Savet za obrazovanje prošlog meseca usvojio Gramatiku Crnogorskog jezika, ove godine studenti jezika će poslednji put učiti „maternji jezik“.

U međuvremenu, učešće Hrvata u radu na novoobjavljenoj gramatici produbilo je srpske sumnje da postoji plan iza jezičke inicijative da se Srbija i Crna Gora još više razjedine.

Rad na gramatici, koji je trajao dve godine, vodili su crnogorski lingvista Adnan Čirgić i hrvatski lingvisti Ivo Pranjković i Josip Silić.

Čirgič brani njihovo učešće, tvrdeći da su Hrvati priznati eksperti na polju slovenskih jezika, kao i Ljudmila Vasiljeva iz Ukrajine, koja je koautor leksikona zajedno sa Milenkom Perovićem i Jelenom Šušanj.

Ali, neki stručnjaci i dalje protestuju, kritikujući ono što nazivaju veštačkim oživljavanjem arhaičnih oblika i preterano oslanjanje na hrvatske gramatičke oblike.

„Nova gramatika nas unazađuje nekoliko vekova“, piše sociolingvistkinja Slavica Perović u opozocionom dnevnom listu DAN. „Teško je zamisliti savremenog govornika koji govoreći o poslovanju, odeći ili markama automobila koristi iste izraze kao njegov pradeda.“

Perovićeva odbacuje novu gramatiku – i dva nova slova – kao usiljeni pokušaj stvaranja razlika u odnosu na druge jezike iz regiona.

„Zvati se posebnim jezikom zahteva veće razlika od onih predstavljenih u Gramatici Crnogorskog jezika“, kaže Perovićeva, inače profesorka filozofije na Crnogorskom univerzitetu.

Ti argumenti podržani su preko granice u Srbiji. Cenjeni lingvista Ivan Klajn izjavio je za dnevne novine Blic da je crnogorski jezik „veštačka tvorevina i politička odluka.“

Čirgić odbacuje ove optužbe za oživljavanje arhaičnih oblika, tvrdeći da nova gramatika sadrži samo reči koje su i dalje u upotrebi. „Nema arhaizama“, kaže on. „Arhaični oblici koje domaći ’eksperti’ pominju u medijima nisu uvršteni.“

„To je samo propaganda koja se vrši da bi se sprečila upotreba novog pravopisa“, nastavlja on. „Sličnosti sa hrvatskim postoje, ali isto je i sa srpskim i bošnjačkim.“

Na ulici, mišljenja o čitavom projektu su podeljena. Pero Kaluđerović, student treće godine srpske i južnoslovenske književnosti na Crnogorskom univerzitetu, kaže da privatno upotrebljava nove foneme, ali ih nikada ne bi upotrebio u zvaničnom govoru ili pisanju.

„U privatnom razgovoru rekao bih 'Đe si, što činiš?’, ali u formalnom razgovoru, tokom ispita i predavanja, rekao bih 'Gdje si, šta radiš?'”, kaže on, pozivajući se sa ovim potonjim na standardni srpskohrvatski oblik. „Ne možete taj neformalni govor zvati zvaničnim jezikom.“

Miloš Marović, stariji student engleskog na Crnogorskom univerzitetu, tvrdi da pitanje jezika zloupotrebljavaju političari koji se trude da izbegnu mnogo važnija pitanja i probleme u zemlji.

Crnogorski, srpski, hrvatski i bošnjački su bukvalno isti a postoje mnogo važnija pitanja u Crnoj Gori od jezika, kaže on.

Stvaranje zasebnog jezika, kaže on, bila je „politička odluka“. „Trebalo bi da se usredsredimo na privredu, industriju, obrzovanje i životni standard.“

Za druge su promene dobro došle. Blažo Marinović, student političkih nauka, slaže se da nema velikih razlika u „novom“ jeziku, ali kaže da je dobro da izrazi koji čine crnogorski nacionalni identitet i kulturu sada imaju i zvanično odobrenje.

„Od sada pa nadalje moći ćemo da pišemo i govorimo zvanično onako kako smo to oduvek činili“, kaže on. „Naš formalni jezik je obogaćen mnogim prelepim, slikovitim i moćnim rečima, frazama i izrazima, koje svi lako mogu da razumeju.“

Adnan Čirgić kaže da je Crna Gora iskoristila svoju šansu da prevaziđe kompleks niže vrednosti i lingvističku podređenost drugim kulturnim centrima koji su u prošlosti upravljali jezičkom politikom u Crnoj Gori.

„Usvajanje prvog zvaničnog pravopisa crnogorskog jezika je istorijski događaj“, kaže on. „Bez obzira šta neki ’eksperti’ i političari kažu, on je stvoren da ojača multietničku haromiju u Crnoj Gori koja tu već postoji.“

*Tekst je deo produkcije projekta “Balkanska inicijativa za saradnju, razmenu i razvoj kulture (BICCED)” koji je posvećen analitičkom izveštavanju o kulturnim politikama na Zapadnom Balkanu, a realizuje Balkanska istraživačka regionalna mreža (BIRN). SEEcult.org je jedan od partnera projekta, koji finansira Švajcarski program za kulturu na Zapadnom Balkanu (SCP). Tekstovi su originalno objavljeni u okviru sekcije “Culture Watch” na sajtu BIRN-a, a zainteresovani se mogu prijaviti i na mesečni “Culture Watch” bilten.

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav