• Search form

22.01.2015 | 20:16

Vojin Bakić u MSURS

Vojin Bakić u MSURS

Retrospektivna izložba Vojina Bakića 'Svetlonosne forme' Muzeja savremene umetnosti u Zagrebu gostuje od 23. januara u MSU Republike Srpske u Banjaluci, a obuhvata 150 radova tog istaknutog hrvatskog vajara, od čega je sto skulptura iz svih stvaralačkih ciklusa, uz crteže, skice, makete spomenika, fotografska uvećanja, te audio i filmsku građu. Na izložbi će biti prikazani i radovi savremenih umetnika koji se bave Bakićevim spomenicima sa različitih autorskih pozicija - od interpretacije modernističke baštine u radovima Marka Lulića, preko propitivanja utopijskih modela socijalističkog društva, te današnjeg odnosa prema tim fenomenima i pitanjima gubitka društvenog sećanja u delima Davida Malјkovića, do kritike odnosa prema spomenici NOB-a u radovima Igora Grubića.

Bakićeva retrospektiva, održana u MSU u Zagrebu krajem decembra i početkom 2013. godine, privukla je 16.500 posetilaca i izazvala veliko interesovanje medija i struke – ocenjena je kao najveći kulturni događaj 2013. godine u Hrvatskoj, a Hrvatsko muzejsko društvo dodelilo joj je nagradu u kategoriji “najbolјe realizovane izložbe” u 2013. Nedavno je gostovala u Umetničkoj galeriji BiH u Sarajevu, a u Banjaluci je organizovana kao rezultat saradnje MSU Zagreb i MSURS, kojim se obeležava i stogodišnjica rođenja Bakića i podstiče na promišljanje odnosa prema spomeničkoj baštini i društvenom sećanju.

     Razlistale forme, oko 1958, foto: Tošo Dabac

Vojin Bakić (1915-1992) je jedan od najznačajnijih predstavnika hrvatskog vajarstva modernizma 20. veka, ali je bio i nepravedno zapostavlјen poslednjih decenija. Opus mu je bio fragmentarno predstavlјen, pa je retrospektivom u MSU u Zagrebu prvi put ostvarena stručna valorizacija njegovog celokupnog stvaralaštva, izvršena objektivna interpretacija i ponudilo čitanje i razumevanje geneze njegovog apstraktnog izraza, koji je nedelјiv deo evropske modernističke tradicije.

Bakićeva izložba, kako podseća MSURS, podstakla je i mnoge rasprave o sudbini spomenika NOB-a i o odnosu prema toj baštini. Stručnjaci se slažu da je, nezavisno od ideološke pozadine, umetnička vrednost tih dela bezvremena, jer apstraktnim izrazom zrače snažnom energijom znaka/simbola i jer su čisti estetski objekti koji sažimaju kolektivno i individualno istorijsko iskustvo.

     Najavna konferencija za novinare u MSURS

Rođen u Bjelovaru 5. juna 1915. godine, Bakić se nakon diplomiranja na zagrebačkoj Umetničkoj akademiji usavršavao kod Frana Kršinića i Roberta Frangeša-Mihanovića. Mada nije bio aktivan učesnik važnih umetničkih pokreta EXAT 51 i Nove tendencije, učestvovao je na njihovim izložbama, a nekoliko puta izlagao je s Piceljem i Srnecom u Parizu i Londonu.

Bakićevo delovanje obuhvatalo je područje nekadašnje Jugoslavije, te se u modernizaciji izraza koje je uveo u područje skulpture i spomeničke plastike, mogu iščitati globalne pojave modernizacije koje su bili prisutne na celokupnom području SFRJ. Još početkom 60-ih učinio je odlučan zaokret u načinu oblikovanja monumentalne spomeničke skulpture u tadašnjoj Jugoslaviji. Ideološki zadatak lišava naracije, a apstraktnim jezikom visokog modernizma uzdiže skulpturu do univerzalnog znaka.

Njegovi radovi su već u godinama nastanka prepoznati kao izuzetno inovativni i napredni, pa su predstavlјani u najznačajnijim prikazima savremene svetske i evropske apstraktne skulpture. Učestvovao je i na prestižnim svetskim umetničkim smotrama (Bijenale u Veneciji, Dokumenta u Kaselu, Bijenale u Sao Paolu, Bijenale u Aleksandriji...).

     Bik, 1956. fotoL Tošo Dabac, vl. Grad Zagreb, ATD, MSU

Čuveni Bakićev Bik, koji je oblikovao u raznim dimenzijama i materijalima, bio je u velikom formatu najpre izložen na Venecijanskom bijenalu 1956, a potom ispred jugoslovenskog paviljona Vjenceslava Richtera 1958. u Briselu, kada se Jugoslavija prvi put predstavljala kao još mlada država na Svetskom sajmu (EXPO). Skulptura je odmah izazvala veliko zanimanje stranih stručnjaka, te ju je Antverpen otkupio za park skulptura muzeja Midelhajm, gde se i danas nalazi, a uskoro i grad Marl za istu namenu.

Dok pesnike Bakićeva skulptura Ivana Gorana Kovačića može podsetiti na spomenik Goranu i Vijenac koji se od 1971. dodeljuje mladim nadama poezije u Lukovdolu, druge podseća na sjajne aktove, torza, glave... Ima i onih koji će se najpre setiti brojnih porušenih ili zapuštenih spomenika početkom 90-ih, čiji je bio autor, poput Kamenske, Petrove gore, Dotrščine, Bjelovara, Čazme...

Bakićevi poznavaoci tvrde da je stvarao iz ideala i onda kada je kreirao narudžbine pod budnim okom ideologije. Nije dopuštao da mu išta utiče na umetnički izraz i razvoj, te je tokom pola veka nastao opus koji pleni inovativnošću, energijom, težnjom za istraživanjem, kako je sam rekao: “Čar je svega u avanturi, u traženju, u tom je smisao čoveka. Jer po utrtim stazama lako je hodati, ali to nije riskantno, pa nije ni interesantno”.

      Spomenik pobjedi, 1968. Kamenska, foto: Nenad Gattin

Krenuvši od figuracije i tradicije, svoj izraz razvijao je prema čistoj formi, razlistanim pa svetlosnim (ili kako ih je pesnik Jure Kaštelan nazvao: svetlonosnim) oblicima, apstrakciji bez suvišnih detalјa.

Prema rečima samog Bakića, ti svetlonosni oblici izražavaju životnu radost, blјesak, svetlost.

Humanizam i afirmacija pozitivnih vrednosti koji su obeležili prve, još figurativne radove, na simboličkom su nivou prisutni i u njegovim posve apstraktnim delima. Traganje za svetlom, bolјitkom i napretkom, deo je modernističke utopije koju je delio sa savremenicima, koji su u posleratnoj Jugoslaviji želeli da stvaraju bolјi i humaniji svet. Sam je u jednoj rečenici sažeo vlastito traženje koje je obeležilo njegovo celoživotno stvaranje: “Kretanje kroz mrak, traženje procepa gđe je svetlo, to je za mene autentičan put”.

     Bik, postavka u MSU Zagreb

Kroz Bakićevo delo istovremeno se mogu iščitati i društveno-političke prilike u kojima je stvarao, ali i životna priča tog nesvakidašnjeg umetnika, obeležena tragedijama iz porodičnog života (Spomenik streljanima u Drugom svetskom ratu u Bjelovaru napravio je prema sećanju na lik vlastitog brata, jer ustaše su mu već na početku NDH streljali četvoricu braće), koja fascinira ne samo stručne krugove nego i najširu publiku.

Osetlјiv, diskretan i povučen, Bakić je “samo” tražio svoj put i slušao intuiciju kuda ga vodi: "Jedini pravi razvojni put razvoj je u procesu rada. Ne verujem u onu teoriju da je umetnik bogom dana ličnost. Uvek se osećam pomalo glupav. Čovek ima nekakvu ideju, neku slutnju; to je jedan mali, ponekad vrlo uzbudlјiv trenutak, slutnja nečega... Kada pokušate realizovati, vidite da ste nemoćni, da vam nedostaje stotinu elemenata. I onda počnete pipati, kao dete trčati za time, dok negde to ne ulovite, ako imate sape, da izdržite tu trku, trku za neuhvatlјivim..."

     Dotrščina

Nakon promena koje su se u Hrvatskoj dogodile početkom 90-ih, nasleđe iz vremena socijalizma bilo je zanemareno i potiskivano na marginu. Postalo je predmet interesovanja tek nekolicine savremenih umetnika, čiji radovi i prate retrospektivu Bakića, koji je preminuo u Zagrebu 19. decembra 1992. godine.

Izložbu u MSURS prati opsežan dvojezični katalog sa tekstovima desetak uglednih hrvatskih i stranih istoričara umetnosti i kritičara. U prvom delu nalaze se tekstovi autora koji su istražili različite fenomene Bakićevog opusa (Tonko Maroević, Zvonko Maković, Ješa Denegri, Nataša Ivančević, Henry Meyric Hughes), dijalog savremenih umetnika i Bakićeve modernističke baštine (Leila Topić), te stanje spomenika u postjugoslovenskom kontekstu (Gal Kirn). U drugom delu kataloga objavljeni su reprinti najznačajnijih tekstova koji su tokom 50-ih i 60-ih tumačili pojedine segmente Bakićevih morfoloških celina (Milan Preloga, Radoslav Putar, Vera Horvat Pintarić, Božo Bek).

Kustoskinja izložbe i urednica kataloga je Nataša Ivančević, muzejska savetnica MSU-a, a autorke likovne postavke i saradnice na izložbi su arhitekte Ana Martina Bakić i Vjera Bakić. Asistentkinja je Ana Škergo, a koordinatorka MSURS Lana Pilipović, viša kustoskinja.

Izložba “Svetlonosne forme” gostuje u Banjaluci u produkciji MSURS i MSU Zagreb, uz finansijsku podršku fondacije Hrvatska kuća i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Zagreba i Ministarstva za prosvetu i kulturu RS.

Izložba će biti otvorena u Banjaluci do 22. februara.

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav