• Search form

27.11.2014 | 21:25

Od društvenog i privatnog do javnog dobra

Od društvenog i privatnog do javnog dobra

Sporna privatizacija 'Beograd filma' razmotrena je 26. novembra u okupiranom bioskopu Zvezda sa svih strana – iz ugla radnika, nekadašnje uprave, pa i vlasnika, koji se uključio putem Skajpa, ali je i posle dvočasovnog razgovora ostalo otvoreno pitanje kako rešiti komplikovane pravno-imovinske odnose, obezbediti održivost bioskopske sale kao javnog dobra i uspostaviti mehanizam upravljanja koji neće isključiti i male akcionare tog nekadašnjeg društvenog preduzeća.

Pokret za okupaciju bioskopa, koji je 21. novembra zauzeo Zvezdu, organizovao čišćenje i svakodnevne besplatne filmske projekcije, započeo je serijal javnih razgovora koji bi trebalo da doprinese pronalasku rešenja za oživljavanje bar još nekoliko bioskopa od ukupno 14 u lancu “Beograd filma”, čiji je većinski vlasnik 2007. postao Nikola Đivanović za 9,2 miliona evra.

I sam Đivanović, koji je zbog malverzacija u vezi sa poslovanjem “Beograd filma” uhapšen u martu 2011. i potom osuđen na tri godine zatvora i novčanu kaznu, uključio se u razgovor u popunjenoj sali Zvezde putem Skajpa, ali nije dao konkretne odgovore na pitanja, upućujući zainteresovane na dokumentaciju koju je poslao Pokretu za okupaciju bioskopa, sajtove Agencije za privatizaciju i Agencije za privredne registre.

“Ja ne vidim šta tu ima da se kaže, sve je jasno iz dokumentacije”, rekao je Đivanović na molbu da kaže svoju stranu priče.

Na pitanje zašto su bioskopi godinama zatvoreni i u zapuštenom stanju, rekao je da “preduzeće nema para da investira” u tu delatnost, a na molbu da pojasni za koju ima novca, rekao je da “nema za bilo kakvu delatnost” zato što je račun blokirala Poreska uprava.

Đivanović je izneo i tvrdnju da je kupio “Beograd film” po zakonu i da je ispunio ugovornu obavezu da ne menja delatnost dve godine nakon kupovine.

Izazvao je i smeh kada je rekao da povodom okupiranja Zvezde ne planira “apsolutno ništa”, a na pitanje ko je podneo krivičnu prijavu protiv NN lica, kojih je bilo oko 350 prilikom zauzimanja Zvezde, rekao je da je adresa za to “Beograd film”.

Okupljeni su ga pitali i koliko traži za bioskop, jer im je preko Fejsbuka rekao da bi moglo da se dođe do nekog iznosa ako svako uloži po sto evra. Đivanović je odgovorio najpre da ne može da kaže koliko bi koštao bioskop jer navodno mora da se dogovori sa akcionarima, a potom je rekao da on i nije vlasnik.

“Ja ne mogu da utvrdim cenu za nešto što nije moje privatno vlasništvo”, rekao je Đivanović, dodajući da je Zvezda vlasništvo “Beograd filma”. Na pitanje ko je onda vlasnik “Beograd filma”, rekao je da se to “vidi po svim papirima” i na sajtu APR-a. “Mogu da vam kažem samo da nisam ja”, rekao je Đivanović i pomenuo firmu LBT.

Đivanovićeva firma “Light Blue Trading Bahamas Ltd.” je i postala 2007. godine većinski vlasnik “Beograd filma” (70 odsto kapitala), dok je zaposlenima ostalo 30 odsto kapitala. Đivanović je u međuvremenu prodao pet bioskopa po nekoliko puta većoj ceni nego što je platio ceo “Beograd film” sa 14 bioskopa, a to je i bio razlog njegovog hapšenja 2011. godine, kada je optužen da je sa saradnicima oštetio male akcionare za više od četiri miliona evra, a budžet Srbije za više od 1,5 milion evra. Osuđen je na tri godine zatvora i novčanu kaznu, nakon dogovora o priznanju krivice.

Zvezda nije bila među pet bioskopa koje je prodao, već se sa još nekoliko našla pod hipotekom, kao garancija Đivanovića da će platiti novčani deo kazne nakon dogovora s Tužilaštvom za organizovani kriminal krajem 2012.

Budući da je hipoteka nad Zvezdom i dalje garancija malim akcionarima da će biti obeštećeni, eventualna promena njenog statusa, mogla bi i njih da ugrozi.

Među dosad pominjanim idejama je poništenje privatizacije “Beograd filma”, odnosno izuzimanje iz privatizacije Zvezde i još nekoliko bioskopa.

Filmski reditelj Srđan Dragojević, koji je i poslanik Socijalističke partije Srbije, izneo je tu ideju i na nedavnoj sednici skupštinskog Odbora za kulturu i informisanje, a osnov za poništenje privatizacije, prema njegovom mišljenju, bile bi “sitnice i detalji” kao kod Al Kaponea, odnosno dokazi da Đivanović nije ispoštovao obavezu o održanju filmske delatnosti dve godine.

Dragojević smatra da distributeri imaju fakture o poslovanju sa “Beograd filmom”, pa se na osnovu toga može utvrditi da je “do prestanka prikazivanja filmova došlo mnogo ranije”. Drugi osnov za poništenje privatizacije bi, prema njegovom mišljenju, moglo da bude to što je Đivanović kupio “Beograd filma” po višestruko nižoj ceni od procenjene vrednosti. Osnov bi bila šteta naneta državi, ocenio je Dragojević, koji smatra i da Pokret za okupaciju bioskopa nema potrebe da priča sa Đivanovićem, jer sa njim treba da “pričaju država, tužilac i kolege iz Zabele kad im se bude ponovo pridružio”.

Dragojević je rekao i da mu je drago što se neko našao nadležnim za bioskope – misleći na Pokret za okupaciju, budući da je od Ministarstva kulture dobio pre godinu dana odgovor na poslaničko pitanje da nije nadležno.

Na probleme bioskopa i pre privatizacije, kao i na muk i stručne i najšire javnosti, podsetili su bivša predsednica Nadzornog odbora "Beograd filma" Milanka Janošević, radnik u kulturi Svebor Midžić, koji je 2006. bio zamenik direktora Filmskog centra, te nekadašnji urednik u “Beograd filmu” Dragan Jeličić.

Milanka Janošević podsetila je na bezuspešnu borbu zaposlenih da očuvaju “Beograd film”, optužujući državu sistematsko uništavanje i obezvređivanje preduzeća, kao i u mnogim drugim slučajevima privatizacije – da bi ga neko na kraju jeftinije kupio. Rekla je da i su radnici imali niz inicijativa, poput prodaje pojedinih bioskopa radi investiranja u “zdravije”, davanja prostora pod zakup, restrukturiranja i slično, ali nije bilo sluha.

Uz to je cvetala piraterija pod okriljem države, pa je na primer, “Matriks” prikazan na TV Politici pre nego što je imao već planiranu bioskopsku premijeru.

“Shvatili smo da će nas pustiti niz vodu, da će nas država u stvari opljačkati”, rekla je ona, podsećajući da radnici “Beograd filma” tri godine nisu primali platu, da su štrajkovali, ali i da im je poručivano da je bolje da se ne obraćaju medijima… Radnici su ipak, kako je rekla, uspeli da dobiju nešto bolje otpremnine nego što je to slučaj u mnogim drugim preduzećima, a u toku su još dva sudska spora (deo zaostalih primanja i kamate).

I Svebor Midžić rekao je da je traženo izuzeće nekih bioskopa od privatizacije, ali nije bilo razumevanja. “Postojala je neka zabrana mišljenja o bilo čemu van privatizacije. To je bio zid”, dodao je Midžić, koji smatra da je problem zapravo pitanje limita privatizacije i alternativnih načina vođenja kulture.

Dragan Jeličić je izrazio uverenje da Đivanović nije ni znao šta je “Beograd film”, te da je samo neko nagovorio da ga kupi. U to vreme su počeli da niču i tržni centri sa multipleks bioskopima, pa većinu distributerske i prikazivačke delatnosti danas drže strane kompanije.

“Propasti bioskopa smo svi doprineli, ako ništa drugo – onda bar gledajući piratske kopije kod kuće”, rekao je Jeličić.

Učesnici tribine pomenuli su i niz političara i stranaka koje su bile ili su sada na vlasti proteklih godina, pa je tako Dragojević rekao da je tražio u vreme prodaje “Beograd filma” izuzimanje nekoliko bioskopa, ali je “tada uticajna Gorica Mojović” iz Demokratske stranke “tvrdila da bioskopi i nisu kultura”. Pominjani su i funkcioneri SPS-a koji su bili na čelu nadležnih resora, zatim angažovanje firme Ces Mekon, koje se vidi i iz Đivanovićeve dokumentacije, koju je poslao elektronskim putem aktivistima u Zvezdi. Posebno je prozivana stranka G17 plus, odnosno Mlađan Dinkić, kao ključni čovek u procesu privatizacije…

Branimir Stojanović, koji je takođe radio u Filmskom centru, a poslednjih godina se kroz kolektiv “Učitelj neznalica i njegovi komiteti” bavi pitanjem privatizacije i radničkih prava, rekao je da je privatizacija bila najgrublja 90-ih, ocenjujući da je i rat zbog nje pokrenut. U vreme prodaje “Beograd filma” na delu je bila privatizacija kroz restrukturiranje, na osnovu zakona koji nije bio u skladu sa Ustavom, a još su ga i partije suspendovale. To je bilo vreme “partijske provatizacije”, rekao je Stojanović, koji smatra da je u slučaju bioskopa Zvezda sada najvažnije pronaći model upravljanja.

“Okupacija može jedno vreme… ali kako da upravljamo ovim što smo okupirali”, rekao je Stojanović, koji je pokušao da objasni i prednosti samoupravljanja i radničkih saveta, dok je Dragojević rekao da te fenomene ne treba glorifikovati, a Jeličić da su radnički saveti i upropastili “Beograd film” jer su bili suviše tromi da bi se uhvatili na pravi način u koštac sa privatizacijom.

Jeličić je rekao aktivistima da su relativno mirni dok ne naplaćuju ulaznice i dok imaju saglasnost malih akcionara za korišćenje bioskopa Zvezda.

“Kad biste počeli da prodajete karte, morali biste da imate i regulisana autorska prava na filmove”, rekao je Jeličić, dodajući da je jedna od mogućnosti i da Zvezda postane svojevrsni ogranak Jugoslovenske kinoteke, koja je, inače, već poklonila pojedine filmove za prikazivanje.

Moderator tribine Ivan Velisavljević iz Pokreta za okupaciju rekao je da smatra da ko god bude upravljao Zvezdom mora u taj proces da uključi i male akcionare. “Samo u tom slučaju ću osećati da ovo nije moralno prokockano”, rekao je Velisavljević.

Zdušnu podršku Pokretu za okupaciju pružila je i prevodilac Zorica Čavić Ilić, nezvanična, a uporna učesnica tribine, koja je podsetila da se Zvezda nalazi u zgradi svojevremeno podignutoj od novca oca slikara Paje Jovanovića, da su u tom bioskopu nekada i toaleti “dobro radili”, a posebna institucija bili su tapkaroši.

“Želim da se pridružim ovome, mnogi bi se pridružili… Ja ne mogu da dam novac, ali mogu da kupim na ček nešto što vam treba”, rekla je Zorica Čavić Ilić, prisećajući se “čokoladica sa likerčićem” iz nekadašnje kantine u Zvezdi, filmskih programa koje još čuva, osobitih filmova koje je gledala u tom bioskopu nekoliko decenija…

Novi bioskop Zvezda dobio je podršku i mnogih drugih građana, posebno mladih, a aktiviste Pokreta za okupaciju bioskopa posetio je nedavno i gradski sekretar za kulturu Vladan Vukosavljević, koji je izrazio spremnost Grada Beograda da pomogne u rešavanju komplikovane imovinsko-pravne situacije.

Zauzimanje bioskopa Zvezda podržali su i brojni filmski autori i drugim umetnici i kulturni radnici.

U znak podrške okupaciji Zvezde, deo programa 20. Festivala autorskog filma održava se u tom bioskopu, koji je dobio i od Jugoslovenske kinoteke kolekciju starih filmova kako bi ih prikazao publici.

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav