• Search form

11.01.2022 | 23:02

Nova izložbena sezona KCB-a

Nova izložbena sezona KCB-a

Kulturni centar Beograda započinje izlagačku sezonu u 2022. godini otvaranjem izložbe "Kritičari su izabrali" dobitnice nagrade "Lazar Trifunović" za 2017. godinu Ane Ereš u Likovnoj galeriji, "Za uspomenu i dugo sećanje" Milice Mrvić u Galeriji Artget, te "I neživa bića imaju svoj kraj" Tereze Kos u Podroomu.

Nova izložbena sezona KCB-a tradicionalno počinje i svečanim uručenjem nagrade "Lazar Trifunović", koju je za 2021. godinu dobila Slađana Petrović Varagić, te priznanja Društva istoričara umetnosti Srbije koje je dodeljeno Sonji Jankov

Dobitnica nagrade "Lazar Trifunović" za 2017. godinu Ana Ereš osmislila je povodom tog priznanja izložbeni projekat "Apstraktni pejzaž 2.0", na kojem učestvuju umetnici Dušica Dražić, Siniša Ilić i Bojan Đorđev, Ivana Kličković, Žolt Kovač, Nikola Marković, Goran Micevski, Vladimir Nikolić, Ivan Petrović i Ivan Šuletić.

Siniša Ilić, Bojan Đorđev, foto: Iklim Dogan

Izložba "Apstraktni pejzaž 2.0" podstaknuta je slojevitom istorijom izlagačkog prostora u kome se održava i razvija se kao komentar na jednu tačku te istorije – izložbu "Apstraktni pejzaž" iz 1962. godine. Isto kao što Marko Čelebonović pojam preuzima iz francuske kritike, modifikujući mu značenje, tako se i za potrebe izložbe Ane Ereš pojam apstraktni pejzaž koristi „bez krutosti i statičnosti, kao kontekstualni povod za sučeljavanje pogleda savremenih praksi umetnica i umetnika na pejzaž.

Izložba "Apstraktni pejzaž 2.0" se ne ograničava na formalno apstraktni jezik slike, već okuplja stavove umetnica i umetnika koji sa različitih metodoloških, medijskih i semantičkih polazišta preispituju pejzaž kao žanr, motiv ili kontekstualni i jezički okvir svojih umetničkih ispitivanja.

Goran Micevski, 100 birds to save the landscape

Ana Ereš je naučna saradnica na Odeljenju za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Bavi se istraživanjem modernizma, istorije izložbi i jugoslovenskog umetničkog prostora u 20. veku. Objavila je publikacije: Mrđan Bajić: skulptotektura (2013), Skulptura: medij, metod, društvena praksa (2016, kourednica), Marko Čelebonović (2017; 2018, koautorka), Jugoslavija na Venecijanskom bijenalu (1938-1990): kulturne politike i politike izložbe za koju je dobila nagradu "Pavle Vasić".

Ivan Petrović, Predeli na jugu, 2019.

U Galeriji Artget, umetnički direktor tog izlagačkog prostora u 2018. godini Ivan Manojlović predstavlja Milicu Mrvić izložbom "Za uspomenu i dugo sećanje" sa staged - "režiranim" fotografijama.

Reč je o fotografijama na kojima je pažljivo i do detalja izrađena koreografija, precizno izvedeni performativni elementi stvaraju jedinstvenu artificijalnost i izvesnu dozu fantazije koja pre stimuliše na preispitivanje nego na čitanje. Naručeni grupni portreti Milice Mrvić nastaju kroz proces saradnje sa portretisanima. Pružaju neposredan uvid u nade, želje, a možda i strahove naručioca. Rezultat je zajedničko kolaborativno fotografsko delo tokom kojeg je proces rada jednako bitan koliko i finalna materijalizacija ove saradnje.

Milica Mrvić, Porodica putnika

U Galeriji Podroom KCB-a ujedno će biti otvorena izložba "Inanimate Beings Also Have Finite Lives" (I neživa bića imaju svoj kraj) Tereze Kos, koja sa velikom pažnjom i posvećenošću, a kroz stečeno interdisciplinarno obrazovanje i lično nomadsko iskustvo, koje joj je pružilo uvid u drugačije mentalne i fizičke geografije određenih teritorija, razvija umetničku praksu koja kroz različite medije istražuje i problematizuje prostore i odnose individualnog i globalnog.

Kroz pokretne i nepokretne slike, zvuk i muziku, dijagrame i mape, inspirisane konkretnim događajima i ljudima, Tereza Kos u svojim radovima govori o nekoj vrsti apsurdnog, hipnotičkog ponavljanja društveno-političkih koncepata i njihovom uticaju na meru ništavnosti svakodnevnog života pojedinca. Kreirajući diskretnu kakofoniju u oku i uhu posmatrača, evidentirajući ništavilo, otvara prostor za kreiranje novih frekvencija života. Ništavilo nije večno i ono ne znači odsustvo, već beskonačnu otvorenost.

Tereza Kos, The Measure of Disorder, video, 2018.

Kroz sve tri izložbe 15. januara u 13 sati vodiće istoričarke umetnosti Katarina Kostandinović i Jana Gligorijević.

Tokom vođenja biće izveden zvučni performans Tereze Kos, koja će uživo semplovati i manipulisati glasom, harmonikom, perkusijama, ozvučenim predmetima i mobilnim uređajima preispitujući na taj način mogućnosti ponavljanja, gomilanja i prekidanja, koji nastaju iz improvizacija i implicitnog pamćenja.

Izložbe će biti otvorene do 23. februara.

*Naslovna fotografija: rad Seaside Dušice Dražić,Apstraktni pejzaž 2.0

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav