• Search form

16.02.2021 | 23:56

Kako umetnost postaje roba?

Kako umetnost postaje roba?

Izložba Une Knežević, Milice Popović i Aleksandra Rakezića u Centru za grafiku i vizuelna istraživanja Akademija u Beogradu preispituje pitanje umetnosti kao luksuzne robe, velike ekonomske vrednosti, koja pomera kapital na tržištu. Istovremeno, ona može biti i gradivni element komercijalnih predmeta ponuđenih brojnim konzumentima muzejskih sadržaja (Olimpija Eduarda Manea postaje čuvar pralina na kutiji bombonjera ili Suncokreti Vinsenta Van Goga sugerišu potragu za izgubljenim vremenom na ukrasnom kalendaru).

Na izložbi “Anastazija” (ΑΝΑΣΤΑΣΙΑ) autori se, u odnosu na svoj dosadašnji umetnički rad, udaljavaju od njegovog statusa umetnosti radi umetnosti. Rematerijalizujući ga iznova, dodeljuju mu nov konzumeristički karakter, čime se prilagođavaju savremenim potrebama društva i ulaze u proces masovne produkcije istog sadržaja, istražujući mogućnosti nove primene umetničkog dela i njegove masovne dostupnosti.

Inicijalno, bez jasno naglašene poveznice, radove troje autora, kako je navedeno u kataloškom tekstu, karakteriše njihova sposobnost tranzicije, od umetničkog dela ka svakodnevnom, upotrebnom predmetu, i zatim njegove dekonstrukcije i dematerijalizacije, kao konzumiranog proizvoda. Postavka u Centru za grafiku samo je jedan efemeran vid izlaganja, ali se ona može ponovo u celosti proizvesti, i iznova konzumirati.
Aleksandar Rakezić privremeno oživljava sećanje na crteže koje je prodao, štampajući njihove reprodukcije na tortama koje će se tokom trajanja izložbe pojesti ili pokvariti, ali svakako iznova obnavljati. Fotografija sa dugo željenog putovanja Une Knežević štampana na poluprozirnoj tkanini, sada je prisutna u potpuno novoj formi modnog odevnog predmeta. Svojim crtežom kojim evocira meditativno stanje postignuto u radu sinergijom muzike i crtanja, Milica Popović omogućava da demokratičnom reprodukcijom inicijalnog rada publika postigne isto ili slično iskustvo. Njihovi radovi nastaju uključujući proces štampe, potencirajući njenu emancipatorsku ulogu, svesno i hrabro rizikujući situaciju industrijalizacije umetnosti.

Lament nad umetničkim radovima koji su za umetnike u isto vreme i kapital kojim trguju na tržištu monetarnih vrednosti, uz mogućnost da napuste njihovo vlasništvo hrleći svom novom vlasniku, jedna je od interpretacija reprodukovanih umetničkih dela autora rekonstruisanih u novom ruhu u galerji Centra za grafiku.

Na pitanje da li su emocije suparnici tržišnog ekonomskog kretanja umetničkog dela i da li je kapital umetniku adekvatna zamena za ostvareno delo, Rakezić odgovara da emocije jesu dobar saveznik, ali ne baš dobar vođa.

“Biznis u umetnosti zahteva da hladne glave i strateški postupate, ukoliko naravno želite da nešto i zaradite od svog zanata. Emocije je zato bolje puštati da isplivavaju na površinu u trenucima kreativnog umetničkog naboja. Kada se pojavi osoba koja u našoj umetnosti vidi smisao i poželi da poseduje naših ruku delo, tada treba emocije odložiti u fioku, a pustiti racio da odradi posao. Milsim da nema ničeg plemenitijeg nego da čovek zarađuje od svoje struke. Da sam frizer ne bih bio u dilemi koliko da naplatim šišanje, zar ne?”.     

Milica Popović takođe smatra da su emocije bitne, ali da svakako treba znati kad ih slušati, a kada ne, a Una Knežević navodi da je umetnost za nju vid obrade i prerade stvarnosti, te da je sam čin stvaranja dovodi u stanje nadilaženja emocija i razuma.

“Prema mom umetničkom delu nemam nikakvu emotivnu vezanost. Ono mi je bilo bitno samo u trenutku dok je nastajalo. Finansije su ključ tog procesa. One obezbeđuju da umetnik tenziju prenese na samu problematiku stvaranja umetničkog dela a ne na svakodnevno preživljavanje”, navela je Una Knežević.

Povodom teze koja se provlači kroz izložbu da se umetničkom idejom ne može zaista trgovati, odnosno da je nije moguće zauvek otkupiti od njenog stvaraoca, Rakezić navodi da vrednost umetničkog dela određuje više faktora.

“Pretpostavimo da delo mora prvo imati smisla u očima svog tvorca, a potom u očima ostalih pojedinaca. Anastasia je izložba koja ide korak dalje; radovi sa kojima je pubika već imala kontakt, prelaze u novi slojevitiji oblik umetničkog dela. Svaki od izloženih radova nastao je baš u želji da sliku ili crtež otelotvori kao još vredniji proizvod. Kao i uvek, cena zavisi od potražnje”. Milica Popović vidi vrednost umetničkog dela uvek u vezi sa odnosom publika - umetničko delo, a lično joj je najveća vrednost sam umetnički čin.

Una Knežević napominje da su izložbom “Anastasia” publiku postavili u takav položaj da ona sama može izabrati - da li joj se više sviđa klasičan i ustaljeniji pristup ili je raspoložena za eksperiment.

Izložba je otvorena do 23. februara.

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav