• Search form

07.01.2015 | 22:44

Džarmuš u fokusu u Kinoteci

Džarmuš u fokusu u Kinoteci

Jugoslovenska kinoteka predstavlja od 8. do 18. januara 12 filmova kultnog američkog reditelja Džima Džarmuša (Jim Jarmusch), počev od njegovog debitantskog dela “Stalni odmor” (1980) do poslednjeg – vampirske drame “Samo ljubavnici opstaju” (2013), koja je izazvala veliko interesovanje na 42. Festu.

“Fokus… Džim Džarmuš” obuhvata i filmove “Čudnije od raja” (1984), “Iza zatvorskih rešetaka” (1986), “Misteriozni voz” (1989), “Noć na Zemlji” (1991), “Mrtav čovek” (1995), “Put samuraja” (1999), “Kafa i cigarete” (2003), “Slomljeno cveće” (2005), te “Modri u licu” (1995) Vejna Venga (Wayne Wang) i Pola Ostera (Paul Auster), u kojem Džarmuš tumači jednu od uloga.

Džarmuš je 2009. godine bio gost Kustendorfa na Mokroj Gori, gde je dobio i svoju ulicu, a tom prilikom je izjavio da snima filmove onako kako sam želi, ne vodeći računa o njihovoj poziciji na tržištu. Ujedno, ocenio je da je reč “nezavisan” izgubila smisao i da više ne predstavlja ništa, jer i američke kompanije koje se proglašavaju nezavisnim čine to da bi mogle da plasiraju svoje proizvode.

Svojevremeno je izjavio i da ga pre svega interesuju male razlike u percepciji sveta i okolnostima koje čine da je pogled svake osobe na svet individualan, jedinstven i drugačiji. “Te razlike su za mene nešto najuzbudlјivije u životu na ovoj planeti”, naveo je Džarmuš, koji je rođen 1953. godine u malom industrijskom gradu Akron u Ohaju.

Nakon kraćeg zadržavana na studijama žurnalizma u Čikagu, preselio u se Nјujork, gde i danas živi. Diplomirao je 1975. godine književnosti na Kolumbija univerzitetu, a još kao student je napisao nekoliko scenarija i novela, te proveo devet meseci u Parizu kako bi istraživao delo Anderea Bretona i nadrealizam. Tu je i zavoleo film, pre svega zahvaljujući svakodnevnim posetama kultne bioskopske sale Francuske kinoteke, gde je upoznao dela autora poput Bresona (Bresson), Ozua (Ozu), Antonionija (Antonioni) i Mizogučija (Mizoguchi), koji su mu postali uzori. Po povratku u Njujork, upisao je postdiplomske studije na Nјujorškom univerzitetu, pod vođstvom Lasla Benedeka (Lazlo) koji ga je i upoznao sa Nikolasom Rejem (Nicholas Ray), čiji je ubrzo postao asistent.

Sa Rejem je radio na njegovom poslednjem filmu “Nikov film - Munja iznad vode” (1980), svojevrsnom duhovnom testamentu, koji je snimio pred samu smrt uz pomoć svog prijatelјa Vima Vendersa (Wim Wenders). Džarmuš je u tom periodu, početkom 80-ih, bio aktivan i kao član nju-vejv grupe Del Buzanteens.

Džarmušovi likovi su najčešće lјudi bez korena, imigranti, osobe koje su na putu, koje se nalaze između očajanja i ironije, koji sa mukom proživlјavaju udalјenost od sopstvene sredine i kulture. Ali i kada se radi o Amerikancima u Americi ili Evroplјanima u Evropi, i u njima je moguće naći tu istu dimenziju otuđenosti koja je karakteristična za strance, naveo je Marjan Vujović u katalogu januarskog programa Kinoteke. Počev od Alojsiuza Parkera u “Stalnom odmoru” (Permanent Vacation), u Džarmušovim likovima prisutna je nemoć uklapanja upravo osoba koje su “na stalnom odmoru” sa naizbežnom unutrašnjom prazninom koja ih primorava da krenu u potragu za suštinom života. Jedini izlaz iz takve situacije će im biti odlazak, odnosno sticanje svesti da ne mogu da ostanu mirni na jednom mestu.

Nakon što je iskoristio stipendiju za snimanje filma “Stalni odmor”, Džarmuš je za prvi deo filma “Čudnije od raja” (Stranger than Paradise), koji je radio 1982. godine pod naslovom “Novi svet”, dobio od Vendersa filmsku traku koja mu je ostala nakon snimanja filma “Stanje stvari” (1982). U saradnji sa producentskom kućom Vendersa, Džarmuš je snimio prvi deo filma za svega nekoliko dana, na osnovu ideje nastale s prijatelјem Džonom Lurijem (John Lurie). Nakon predstavlјanja po festivalima, uspeo je da, zahvalјujući nemačkoj TV ZDF, obezbedi sredstva i za druga dva nastavka. Za svega 13 dodadnih dana snimanja završio je film “Čudnije od raja” (Stranger than Paradise), road movie snimlјen između Nјujorka, Klivlenda i Floride. I ovog puta su putovanje i unutrašnja praznina likova ono čime se Džarmuš bavi u tom filmu koji karakteriše izuzetna belina slika (usled stanja crno-belog negativa koji je dobio od Vendersa). Kamera se retko kreće, najčešće se zapravo kreću glumci oko nje, ostavivši je ponekad da snima prazne kadrove anonimnog američkog pejzaža. Slika Amerike koju taj film donosi podseća “Pariz, Teksas” (1984) – propali američki san sagledan kroz oči stranca.

Film “Čudnije od raja” dobitnik je Zlatne kamere u Kanu 1984. i nagrade za najbolji film Američkog nacionalnog udruženja filmskih kritičara 1985.

Dve godine nakon filma “Čudnije od raja”, Džarmuš se vratio na filmski set nakon jednog slučajnog susreta sa Robertom Beninjijem (Benigni). Taj projekat, koji je u potpunosti snimlјen u Luizijani, vođen je željom da snimi “zatvorski film”. Susret s Beninjijem se dogodio u trenutku kada je tražio trećeg lika koga će pripojiti Džonu Luriju i Tomu Vejtsu. Svet koji opisuje Džarmuš je tužan i lep, smešten između melanholije i komičnosti, a i ovog puta posmatran očima stranca. Sa estetske tačke gledišta, “Iza zatvorskih rešetaka” (Down by Low) označava početak uspešne saradnje Džarmuša i Robija Milera (Robby Müller), Vendersovog direktora fotografije koji koristi daleko manje kontraste crnog i belog i koga je kritika svrstala po kvalitetu kadrova uz najbolјe sineaste 30-ih i 40-ih godina prošlog veka.

Kao osnova za film “Misteriozni voz“ (Mistery Train, 1989) poslužio je tekst koji je Džarmuš napisao za jednu pozorišnu predstavu smeštenu u hotelskoj sobi u kojoj dvoje mladih nakon neprestanih svađa otkrivaju da su zapravo duboko vezani jedno za drugo. Zbog većeg broja likova, odlučio je da ih sve smesti u jedan hotel (japanski tinedžeri, italijanska udovica i engleski probisvet), dajući tako filmu originalnu narativnu strukturu. Radi se o prvom Džarmušovom filmu sastavlјenom od različitih epizoda (usledili su “Noć na zemlјi” i “Kafa i cigarete”, u kojem se paralela između tri priče javlja tek u završnim scenama). Baš kao i turisti u filmu, i sam Džarmuš nikada ranije nije video Memfis, ali je dobro poznavao njegove mitove, pre svih mit o Elvisu Prisliju koji je i jedina konstanta u svim epizodama.

Početkom 90-ih godina XX veka Džarmuš je odustao od snimanja dugo osmišlјavanog minimalističkog vesterna i za svega nekoliko nedelјa, na osnovu beleški koje je prikupio u raznim gradovima širom sveta, završio scenario za film “Noć na Zemlјi”, sastavlјen od epizoda koje se dešavaju u Los Anđelesu, Nјujorku, Parizu, Rimu i Helsinkiju. Glumci su bili veoma malo plaćeni ili kao što je najčešće bio slučaj, radili su bez honorara kao njegovi prijatelјi ili kao što je bio slučaj sa Đinom Rolands (Gena Rowlands) i Vinonom Rajder (Winona Ryder). Nјih dve je Džarmuš slučajno sreo i rešio je da im posveti po jednu epizodu. Te kratke priče čine film, trenuci koji prolaze u vožnji taksijem od njegovog polaska do dolaska na želјenu adresu.

Za razliku od voza iz filma “Misteriozni voz”, ovde je taksi taj koji povezuje sve priče, kao mesto slučajnog susreta bizarnih likova. To je, kako primećuje Vujović, upravo ono što zanima Džarmuša, zamisao života sačinjenog od slučajnosti, površnih međulјudskih odnosa, nedovršenih priča koje najčešće nemaju nikavu poentu i prolaze bez da su ostavile neki poseban trag. Muziku koja prati film je napisao Tom Vejts, a Džon Luri prvi put nije sarađivao s Džarmušom, ni kao glumac, ni kao muzičar.

Džarmuš se 1995. vratio ideji o minimalističkom vesternu. Dok je pisao scenario, tražio je inspiraciju u muzici Nila Janga (Neil Young) i grupe Crazy Horse. Tokom snimanja u Arizoni, prisustvovao je njihovom koncertu i tom prilikom je zamolio Janga da komponuje muziku. Zahvalјujući specifičnom zvuku Jangove gitare, koja gotovo opsesivno prati film, putovanje glavnog lika Vilijama Blejka pretvara se u jedno hipnotičko iskustvo.

Mrtav čovek” (Dead Man) prati putovanje glavnog lika ka smrti kroz jedan otuđen, nasilan i neprijatelјski nastrojen svet. Film karakterišu brojni krupni planovi glavnog glumca Džonija Depa (Johnny Depp), a upravo oni i karakterišu novinu za Džarmuša koji je uvek radio više na opštim i širokim planovima. Izbor crno-bele tehnike se ispostavio kao sjajno rešenje, ne samo iz razloga što se radi o prilično netipičnom vesternu, koji se jasno ograđuje od klasičnog žanra, već i zato što smešta film u dimenziju van konkretnog prostora i vremena, pretvarajući priču u jednu univerzalnu metaforu lјudskog života.

Nakon dokumentarnog filma o Nilu Jangu i bendu Crazy Horse, Džamurš je 1999. godine snimio “Put samuraja” (Ghost Dog) koji je prikazan i u Kanu. Već dok je pisao scenario, imao je na umu Foresta Vitakera (Forest Whitaker) za glavnu ulogu, plaćenog ubice koji živi u savremenoj Americi prateći drevne principe samurajskog kodeksa. I u tom filmu Džarmuš često koristi pokrete kamere, potvrđujući interesovanje ka perifernim i napuštenim predelima u kojima se Samuraj, poput Vilijama Blejka u “Mrtvom čoveku”, kreće kao da je već mrtav. Ono što razlikuje “Put samuraja” od prethodnih Džarmušovih filmova je pojava akcije. Ako je u ranijim delima izgradio svoj filmski jezik na takozvanim “mrtvim vremenima”, ovde Džarmuš počinje da koristi tipične holivudske elemente.

Rezultat je ironična mešavina žanrova, od trilera do film noir-a, od B filma do mafijaškog žanra, protkana neprestanim omažima filmova koji su dragi reditelјu. To se posebno odnosi na film “Samuraj” (1967) Žan Pjera Melivla (Jean-Pierre Melville) sa Alenom Delonom (Alain Delon), te na Suzukijev (Seijun Suzuki) “Označen da ubija” (1967).

Džarmuš je projekat “Kafa i cigarete” (Coffee and Cigarettes) započeo 1986. godine, ali film je krenuo u distribuciju tek 2003. Producenti popularne TV emisije “Subotom uveče uživo” (Saturday Night Live) naručili su od Džarmuša kratki film zabavnog karaktera u trajanju do 5 minuta. Tako je rođena prva od ukupno 11 epizoda koje su objedinjene u filmu, a u svima se susrećemo sa poznatim likovima iz Džarmušovih filmova. Džarmuš se tim filmom vraća minimalističkim korenima koji na najbolјi mogući način izražavaju njegovu koncepciju pravlјenja filmova.

Film “Slomlјeno cveće” (2005) s Bilom Marejem (Bill Murray), i Džesikom Lang (Jessica Lange) i Šeron Stoun (Sharon Stone), Džarmuš je prikazao u Kanu, gde je dobio Gran pri žirija. Džarmuš se bavi svojim omilјenim temama, drugim licem Amerike kroz usamlјene likove koji nastanjuju živahnu, ali istovremeno i bizarnu stvarnost. Kao i ranije, ne definiše jasno svoje junake, već ostavlјa puno toga nedorečenog kada su njihova prošlost i sadašnjost u pitanju.

Poslednji film “Samo lјubavnici opstaju” (Only Lovers Left Alive), prikazan premijerno u Beogradu 2014. godine na Festu, Džarmuš je prvobitno želeo da snimi na filmskoj traci, ali je iz finansijskih razloga morao da se zadovolјi digitalnim zapisom. Džarmušovi vampiri su lepi, zavodlјivi, obrazovani i dobri, neguju i izučavaju umetnost i nauku i žive u lјubavi. Imaju malo stereotipske melanholije u sebi, ali nisu nikada zapravo dekadentni. Nјihova ne-smrt je punija želјe za životom od onih koji su zapravo živi danas. Naslov filma govori i o poruci: Samo lјubavnici opstaju. Samo onaj ko voli svet, umetnost, lepotu i neku drugu osobu može za sebe da kaže da je zaista živ u svetu u kojem kultura i lepota nisu više nešto čemu se teži, već je sve podređeno profitu i interesima, gde je sve zatrovano.

Junaci filma “Samo lјubavnici opstaju” bore se protiv dekadencije i depresije kako bi mogli da nastave da žive i da stvore ono što nedostaje. Adam, koga tumači Tom Hidleston (Tom Hiddleston), veliča i Nikolu Teslu i voli tehniku. Eva, koju igra Tilda Svinton (Tilda Swinton), voli književnost i umetnost, a oboje gledaju na budućnost sa potpunom svešću o prošlosti i nasleđu.

Sajt Kinoteke je kinoteka.org.rs, a program se nalazi i u Kalendaru Portala za kulturu jugoistočne Evrope SEEcult.org

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav