• Search form

11.07.2012 | 12:38

30 godina od smrti Selimovića

30 godina od smrti Selimovića

Slavni pisac Meša Selimović (1910-1982) preminuo je pre 30 godina u Beogradu, gde je živeo i radio od 1972. godine.

Povodom 30-godišnjice smrti Selimovića, autora antologijskih dela “Derviš i smrt” i “Tvrđava”, predstavnici Narodne biblioteke Srbije (NBS) položili su cveće na grob tog velikog pisca u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.

Rođen 26. aprila 1910. godine u Tuzli, Selimović je u rodnom gradu završio osnovnu školu i gimnaziju, a 1930. upisao se na studijsku grupu za srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Posle prve knjige, zbirke pripovedaka “Prva četa” na temu iz rata, objavio je roman “Tišine”. Usledile su zbirka pripovedaka “Tuđa zemlja” i kratki poetski roman “Magla i mjesečina”.

Roman “Derviš i smrt” (1966), čija se radnja događa u 18. veku u Bosni, kritika je odmah oduševljeno prihvatila. Usledio je roman “Tvrđava” (1970), smešten u 17. vek, takođe jedno od najznačajnijih dela književnosti na prostoru bivše Jugoslavije.

Nakon romana “Ostrvo”, koji obrađuje teme iz savremenog života, usledila su dela “Djevojka crvene kose”, “Pisci, mišljenja i razgovori”, “Za i protiv Vuka”, “Krug” i autobiografsko delo “Sjećanja”. U njemu Selimović opisuje mnoge važne događaje i ličnosti koje su na njegov život uticale i ostavile neizbrisiv trag.

Selimović je bio predsednik Saveza književnika Jugoslavije, počasni doktor Sarajevskog univerziteta i redovni član Akademije nauka Bosne i Hercegovine i SANU (dopisni član SANU postao je 1968. godine, a redovni 1974).

U Srbiji i Bosni i Hercegovini 2010. godine obeležena je stogodišnjica rođenja Selimovića.


Meša Selimović u pismu upućenom SANU 1976. godine:

"Potičem iz muslimanske porodice, po nacionalnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok književno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini, kome takođe pripadam, smatram samo zavičajnim književnim centrom, a ne posebnom književnošću srpskohrvatskog književnog jezika. Jednako poštujem svoje poreklo i svoje opredeljenje, jer sam vezan za sve što je odredilo moju ličnost i moj rad. Svaki pokušaj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom. Pripadam, dakle, naciji i književnosti Vuka, Matavulja, Stevana Sremca, Borisava Stankovića, Petra Kočića, Ive Andrića, a svoje najdublje srodstvo sa njima nemam potrebu da dokazujem.

Znali su to, uostalom, i članovi uređivačkog odbora edicije 'Srpska književnost u sto knjiga', koji su takođe članovi Srpske akademije nauka i umetnosti, i sa mnom su zajedno u odeljenju jezika i književnosti: Mladen Leskovac, Dušan Matić, Vojislav Đurić i Boško Petrović. Nije zato slučajno što ovo pismo upućujem Srpskoj akademiji nauka i umetnosti sa izričitim zahtjevom da se ono smatra punovažnim biografskim podatkom".

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav