• Search form

13.03.2013 | 18:25

Ubojit politički kabare

Ubojit politički kabare

Sumorna slika Srbije danas, koja privatizuje čak i Aleju velikana na Novom groblju, očekujući posebno dobru cenu za grob Zorana Đinđića, jedna je od mnogih upečatljivih scena novosadske predstave “Ubiti Zorana Đinđića”, koja je premijerno izvedena u Beogradu na desetogodišnjicu atentata na srpskog premijera, a biće reprizirana 14. marta u Ustanovi kulture “Vuk Karadžić”.

Predstava novosadskog Studentskog kulturnog centra zaokružuje buran period srpske istorije od 5. oktobra 2000. do danas, a prema rečima reditelja Zlatka Pakovića, predstavlja “osvetu svima onima koji su priželjkivali Đinđićevo ubistvo i njime se okoristili”.

Bez patetike, ogoljujući i demistifikujući političku scenu, patriotske povike i svet kriminala, kao i njihovu povezanost koja je i tužna i smešna, Paković daje ubojitu sliku nedavne prošlosti, današnjice, ali i moguće budućnosti.

Mnogobrojna premijerna publika, među kojom su bili poznati glumci, reditelji, pisci i drugi predstavnici kulturnog života, prisetila se još u hodniku, čekajući da uđe u salu, atmosfere uoči ubistva Đinđića. U hodniku su izloženi printovi novinskih strana iz tog vremena, dok se preko razglasa ponavlja izjava Tomislava Nikolića, tadašnjeg lidera Srpske radikalne stranke, a sadašnjeg predsednika Srbije, koji poručuje: “Ako neko narednih dana vidi Đinđića, recite mu da je i Tito pred smrt imao probleme sa nogom”.

Krug od Nikolićevog govora do kraja predstave zatvara se Đinđićevom porukom da treba gledati u budućnost i da ćemo se tamo sresti, jer i on ima nameru da još živi u budućnosti.

Kabaretska predstava počinje dogovorima DOS-a uoči 5. oktobra, a sledi razgovor Đinđića s Miloradom Ulemekom Legijom o mogućoj reakciji Jedinica za specijalne operacije, a zatim demonstracije koje su po masovnosti učešća građana prevazišle “teorijski” plan. Dočarana je i nemogućnost dogovora DOS-a da pretoči revolucionarni duh u stvarnost, pre svega zbog insistiranja novoizabranog predsednika Srbije Vojislava Koštunice da se poštuje “legalizam” dotadašnjeg režima i tako zapravo stvori “privid” promena.

Satiričnim scenama prikazani su dogovori Zemunskog klana i Legije o ubistvu Đinđića. Samo ubistvo premijera predstavljeno je kao “srpski specijalitet”, uz recept sa svim elementima koje je potrebno pripremiti dok ne proključa politička scena i ne dođe trenutak za okidač.

Publika je pozvana i da minutom ćutanja oda počast ubijenom premijeru, a ta scena možda najdublje i pogađa svakog gledaoca, jer se minut produžava u nekoliko minuta i prirodno počinje komešanje i svojevrsna nelagodnost. Svako je primoran da se zapita i o svojoj ulozi, ne samo u toj predstavi, već u čitavih proteklih desetak godina burne istorije koja je rezultirala time da se sada peva: “Na tenderu grob do groba, leševi su sada roba”.

Beogradska publika više puta je vraćala na scenu Nikolu Đurička, Bojana Dimitrijevića, Eminu Elor, Jovanu Stipić, Milijanu Makević i Igora Filipovića, kojima je u songovima i dramskim momentima pomagao prateći bend, svirajući muziku Božidara Obradinovića.

Posebno ubojiti su songovi koje je napisao Tomislav Marković, a otpevani su na melodije poznatih narodnih i dečjih pesama, kao i u guslarskoj verziji.

Scenografiju predstave osmislio je novosadski umetnik Nikola Džafo.

Predstava “Ubiti Zorana Đinđića” nastala je prema motivima istoimene drame Rajka Đurića i Zlatka Pakovića, a od premijere 5. oktobra 2012. u Novom Sadu dobila je niz pohvala domaće pozorišne kritike.

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav