• Search form

10.11.2013 | 12:20

Farao otvara 16. Pančevački džez festival

Farao otvara 16. Pančevački džez festival

Američki pijanista Antonio Farao, pevačica Kristal Voren (Krystle Warren) sa pratećim bendom i basista Kristijan Mekbrajd (Christian McBride), takođe iz SAD, kao i domaći Vasil Hadžimanov bend, zvezde su 16. Pančevačkog džez festivala koji će biti održan 11. i 12. novembra u Kulturnom centru Pančeva.

Festival će sa svojim kvartetom otvoriti Antonio Farao, muzičar za koga je čuveni Herbi Henkok svojevremeno rekao da je “malo reći da je dobar pijanista”.

Rođen umetničkoj porodici (majka slikarka, otac džez bubnjar), Antonio Farao je pod uticajem roditelja rano stekao ljubav prema muzici i već sa šest godina počeo da svira vibrafon, a potom bubnjeve. Kasnije se konačno opredelio za klavir i počeo da pohađa časove kod Adrijana Đustina i Rikarda Risalitija. Diplomirao je na Konzervatorijumu "Đuzepe Verdi", a u početku je bio zainteresovan pre svega za afro-američku džez muziku, pa su njegovi idoli bili Oskar Peterson i Erol Gardner - sve dok nije otkrio muzičare kao što su Mekoj Tajner, Herbi Henkok, Kit Džeret, Bil Evans, Džon Koltrejn, Majls Dejvis, Čarli Parker i Telonius Monk.

Poseban uticaj na njega je imao Džon Vilijams, kompozitor koji je komponovao muziku za filmove “I.T”, “Ratovi zvezda” i “Indijana Džons”.

Farao je dobitnik brojnih nagrada i priznanja, među kojima su nagrada “Jazz Four Roses Competition Price” (1991) i nagrada za najboljeg pijanistu na prestižnom takmičenju u Parizu “Competition of jazz piano Martial Solal”, koje se održava svakih deset godina (1998).

Sarađivao je sa brojnim muzičarima i nastupao na mnogim festivalima, od kojih su najznačajniji festivali u Tokiju, Tel Avivu, Dubaiju, holandski North Sea Festival…

Nakon prvog izdanja za nemačku izdavačku kuću “Enja records”, objavio je još tri značajna albuma: “Black Inside” (1998), “Thorn” (2001) sa Džekom Dedžonetom (bubnjevi), Krisom Poterom (tenor saksofon) i Druom Gresom (kontrabas), a 2002. objavio je album “Next stories”.

Sa Andreom Ćekarelijem i Londonskim simfonijskim orkestrom snimio je 2005. muziku za film “Anthony Zimmer”, sarađujući s kompozitorom Džeromom Salom i glumicom Sofi Marso u čuvenom studiju Abbey Road u Londonu.

Na Pančevačkom džez festivalu nastupiće u kvartetu koji čine tenor saksofon (Chicko Freeman), bas (Darryl Hall) i bubanj (Gene Calderazzo).

Prve festivalske večeri nastupiće i Kristal Voren (Krystle Warren) sa pratećim bendom - originalna izvođačica koja je rođena u Kanzas Sitiju, a svirala je na ulicama Njujorka i Pariza, da bi nakon debi albuma "Circles”, koji je snimila u Njujorku u saradnji sa višestruko nagrađivanim producentom Raselom Elevadom, počeli da je porede sa Ninom Simon i Trejsi Čapman. Snimivši jednu pesmu na albumu posvećenom Niku Drejku, postala je miljenica engleske folk scene.

Albumom "Love Songs: A Time You May Embrace", njen muzički opus proširio se na balade, “sket” džez, gospel i kantri.

Odrasla u porodici u kojoj j muzika bila sveprisutna pojava, Vorenova je počela da peva kada joj je bilo četiri godine, ali je želju da se ozbiljno bavi muzikom dobila u 13. godini, kada je prvi put čula Bitlse. Prve akorde naučila je slušajući Raber Soul i album “Revolver”, a muzička interesovanja ubrzo je proširila na grandž muziku (Smešing Pampkins i Saundgarden), klasični brit pop i džez (Beti Karter, Nina Simon, Kurt Eling i Mel Torm), izgradivši pod svim tim raznolikim uticajima autentični stil.

Kao 17-godišnjakinja se dokazala na andergraund sceni Kanzas Sitija kompozitorskim umećem, sprijateljivši se sa avangardnim umetnicima, slikarima, uličnim pesnicima i muzičarima, koji su je podržavali da nastavi muzičku karijeru. Njeni klupski nastupi hvaljeni su i od fanova, i od kritičara, a učestvovala je i na turnejama širom SAD sa umetnicima kao što su Marta Vejnrajt, Zap Mama, Rodrigo & Gabriela i Erika Badu.

Između ostalog, nastupila je i na otvaranju francuske turneje Kezije Džonsa 2008-2009.

Zvezda druge večeri Pančevačkog džez festivala je američki basista Kristijan Mekbrejd, kompozitor, aranžer, predavač, selektor i menadžer, koji već 20 godina predstavlja jedno od najznačajnijih imena u svetu džeza.

Poreklom iz Filadelfije, Mekbrejd se 1989. preselio u Njujork da bi nastavio studije klasične muzike na Džulijardu.

Kao džezer je svirao sa nekim od najpoznatijih imena džez muzike - Fredijem Habardom, Sonijem Rolinsom, Džej Džej Džonsonom, Rejom Braunom, Miltonom Džeksonom, Mekojem Tajnerom, Rojem Hejnsom, Čikom Korijom, Herbijem Henkokom i Petom Metinijem, a u svetu ritam i bluza pravio je aranžmane za Ajzaka Hejsa, Čaku Kan, Natali Kol, Lejlu Hetvej, kao i za kralja soula Džejmsa Brauna. Sarađivao je i sa Stingom, Karlijem Sajmonom, Donom Henlijem i Brusom Hornsbijem, sastavom Ruts, muzičarima D'Angelo i Kvin Latifa, legendom opere Ketlin Bitl, bas virtuozom Edgarom Mejerom, i sastavima kao što su Šangaj kvartet i Sonus kvartet.

Godine 2000. imenovan je za umetničkog direktora festivala "The Jazz Aspen Snowmass Summer Sessions", a 2005. za kodirektora Nacionalnog džez muzeja u Harlemu. Iste godine imenovan je za drugog umetničkog direktora džeza Losanđeleske filharmonije.

Mekbrajd je 1998. komponovao “The Movement, Revisited” - svitu u četiri stava posvećenu najznačajnijim ljudima Pokreta za ljudska prava – Rozi Parks, Malkomu Eksu, Muhamedu Aliju i Martinu Luteru Kingu Džunioru. Taj komad su 1998. izveli Mekbrajdov kvartet i 30-člani gospel hor predvođen Džej Di Stilom.

Deset godina kasnije "The Movement, Revisited" je proširen, dorađen, prepravljen i ponovo izveden u Koncertnoj dvorani Volta Diznija u Los Anđelesu, a “Los Anđeles Tajms” ga je okarakterisao kao “delo kome se treba diviti, kako zbog muzičkog sadržaja, tako i zbog same njegove poruke”.

Mekbrajd od 2000. nastupa kao vođa Kristijan Mekbrajd benda čiji su članovi: saksofonista Ron Blejk, klavijaturista Džefri Kizer i bubnjar Tirion Gali. Nakon CD-ova "Vertical Vision" i "Live at Tonic" 2002. godine, pisac i muzički producent Alan Lids je Mekbrajdov bend (popularan pod nazivom CMB) okarakterisao kao “jedan od najinspirativnijih bendova današnje scene”.

Mekbrajd je 2009. objavio CD sa kvintetom Christian McBride & Inside Straight za detroitsku izdavačku kuću Mack Avenue Records, kojim se vratio konvencionalnim korenima, sarađujući sa alt-sopran saksofonistom Stivom Vilsonom, vibrafonistom Vorenom Vulfom, pijanistom Erikom Ridom i bubnjarem Karlom Alenom.

Njegovo drugo izdanje "Conversations with Christian", za istu muzičku kuću, ostalo je upamćeno po duetima sa prijateljima i mentorima (Džordž Djuk, Henk Džons, Ron Blejk, Bili Tejlor, Čik Koria…).

Novu prekretnicu u uspešnoj muzičkoj karijeri Mekbrajd je ostvario 2011. godine, kada je objavio izdanje “The Good Feeling”. Na albumu “Out Here”, petom izdanju za “Mack Avenue Records", kao mentor i lider benda sarađivao je sa dvojicom mlađih muzičara pijanistom Kristijanom Sendsom i bubnjarem Uliksom Ovensom.

Zvezda u završnici 16. Pančevačkog festivala je i domaći muzičar Vasil Hadžimanov, koji će nastupiti sa svojim bendom sa kojim trenutno promoviše peti album “Can you dig it?”. To izdanje je u DD formatu objavila kuća “OverJazz Records” u Hamburgu, dok je CD izašao za kuću “Zmex” iz Beograda.

Vasil Hadžimanov bend je 2001. objavio prvi album “11 razloga za…”, pod etiketom PGP-RTS. Prvi tiraž je rasprodat za samo tri meseca. Drugi CD “Kafanki” objavili su 2003. takođe za PGP-RTS, kao i treći, pod nazivom “3” (Sega Mu e Majkata), nakon kojeg je usledio i album “Života mi” (2009).

Hadžimanov i njegov bend su 2002. sarađivali sa filmskim rediteljem Goranom Paskaljevićem na dokumentarnom filmu o Beogradu. Taođe, muzika Hadžimanova može se čuti u filmu “011 Belgrade” austrijskog režisera Majkla Fajfenbergera, kao i u filmovima "Kad porastem biću kengur" Raše Andrića i “Stvar srcaMike Aleksića.

Hadžimanov i njegovi muzičari nastupali su proteklih 15 godina na koncertima i džez festivalima širom Srbije, kao i u inostranstvu, a sarađivali su, između ostalog, i sa Najdželom Kenedijem u Beogradu (2004), te predstavljali Srbiju i Crnu Goru na velikoj svetskoj izložbi Expo 2005 u Aićiju u Japanu (2005).

U okviru pratećeg programa 16. Pančevačkog džez festivala, u foajeu Kulturnog centra Pančeva, koji je organizator te manifestacije, biće otvorena izložba fotografija Čedomira Milosavljevića, koju će biti moguće obići do 17. novembra.

Rođen 1960. godine u Pančevu, Milosavljević je 1982. upisao Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu, a diplomirao je na temu “Ruska avangarda u odnosu na ikonografsku tradiciju”. Od 1999. godine je sveštenoslužitelj Srpske pravoslavne crkve, a bavi se ikonografijom i fotografijom.

Obe festivalske večeri biće završene džem sešnom u foajeu Kulturnog centra Pančeva.

Pančevački džez festival, pokrenut 1998. godine, predstavio je mnoge renomirane svetske izvođače i najcenjenije džez umetnike domaće scene, među kojima su Mike Stern, Dejv Vekl, Keni Geret, Stejsi Kent, Viktor Bejli, Lin Erijel, Bojan Zulfikarpasić, Hubert Tabs i drugi… Festival tradicionalno daje prostor i muzičarima poniklim u Pančevu, koje decenijama ima svoju džez publiku i izvođače.

Ovogodišnji festival podržan je od Grada Pančeva, Ministarstva kulture i informisanja Srbije, NIS-a, Erste banke, Ambasade SAD, Dunav osiguranja i Passage Grupe.

Sajt KC Pančeva je www.kulturnicentarpanceva.rs, a festivalski program nalazi se i u Kalendaru Portala za kulturu jugoistočne Evrope SEEcult.org

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav