• Search form

18.08.2015 | 12:05

Tuga za Arsenom Dedićem

Tuga za Arsenom Dedićem

Smrt legendarnog hrvatskog muzičara Arsena Dedića izazvala je duboku tugu muzičara širom regiona bivše Jugoslavije, a poruke saučešća i izraze divljenja njegovom bogatom stvaralaštvu uputile su i mnoge ličnosti kulturnog i javnog života, uključujući i najviše hrvatske zvaničnike. Prijatelji, kolege, saradnici i poštovaoci Dedića podsećaju preko društvenih mreža na neke od njegovih najlpeših pesama, dueta i koncerata iz proteklih više od 50 godina karijere (Sve što znaš o meni, Moderato cantabile, Tvoje nježne godine, Djevojka za jedan dan, Ako priđeš bliže, Djevojka iz moga kraja, O, mladosti, Zagrli me, Ne daj se Ines, Kuća pored mora…), nazivajući ga legendom, velikanom, šansonjerom Balkana, balkanskim Bobom Dilanom, Leonardom Koenom…

Dedićeva smrt među udarnima je vestima u medijima širom regiona, koji prenose reakcije njegovih prijatelja i kolega koji preko društvenih mreža svedoče o velikom uticaju koji je ostvario na muzičkoj sceni bivše zajedničke države, na kojoj je bio aktivan više od pola veka i podjednako popularan i poštovan među publikom različitih generacija.

Hrvatska televizija istakla je da je muzika ono što je Dedić “ostavio kao prebogato nasleđe svima nama”, a Radio-televizija Srbije da će ostati upamćen kao “romantik, šansonijer Balkana, sasvim posebnog stila visoke umetničke vrednosti”. Portal B92 ocenio je da je Dedić bio za muzičku scenu 20-milionske Jugoslavije ono što su Charles Aznavour, Jasques Brel, Leonard Cohen, Serge Gainsbourg i Scott Walker predstavljali za svetsku scenu, a “Blic” je istakao da je bio “autentičan začetnik autorske pesme i literarne šansone” i da je “izvršio posredan, ali značajan uticaj na rok scenu u Jugoslaviji".

Slovenački mediji podsećaju da je objavio 40 albuma, 30 knjiga poezije, komponovao muziku za 150 pozorišnih predstava, 70 filmova… te da je ostvario plodnu saradnju i sa stranim muzičarima (Jacques Brel, Gino Paoli, Sergio Endrigo…). Radio Sarajevo objavio je da je Dedić bio jedan od najcenjenijih hrvatskih kompozitora, književnika, prevodilaca, pesnika i kantautora, banjalučke “Nezavisne novine” da je bio legendarni muzičar, a “Oslobođenje” da je bio jedan od utemeljivača šansone na ovim prostorima, što je istakla i Radio-televizija Crne Gore.

Dedićeve kolege podsećaju na njegov uticaj, prijateljstvo, duhovitost...

Slovenački muzičar i kantautor Zoran Predin, frontmen nekadašnjeg Lačnog Franza, naveo je da je Dedić bio njegov učitelj, mentor i prijatelj i jedna od najvažnijih osoba u njegovom životu.

“Bilo mi je teško ovih dana držati palčeve da dobije i ovu bitku koju je, nažalost, izgubio. Uveren sam da će poslije njega na neki način biti još više Arsena jer i oni koji možda nisu znali koliko je veliki, saznaće koga smo izgubili. Ostaće sa mnom dok budem živ. On je bio naš Bob Dylan, naš Leonard Cohen i najveći kantautor na ovim prostorima. Osećam se kao da sam izgubio starijeg brata koji je ostavio veliku prazninu”, naveo je Predin, koji je snimio sa Dedićem album “Svjedoci-Priče” i često nastupao zajedno.

Massimo Savić naveo je da je “umro Maestro” i da je “tuga pregolema”, podsetivši na njihov duet “Za jednom kapi čistoga života

Srpski kantautor Đorđe Balašević naveo je da je “otišla istinska legenda ne samo ovog našeg područja, nego legenda svetskog kalibra... Arsene hvala za umetnost!”, poručio je Balašević, uz “Pesmu Arsenu”.

I Zdravko Čolić podsetio je na duet sa Dedićem “Zagrli me” iz 1977. godine. Čolić se prisetio i njihovog poslednjeg susreta i nastupa na koncertu Teške industrije u "Lisinskom" 2013. “Arsen je bio moj dugogodišnji saradnik, ali i više od toga - veliki prijatelj. Da nije bilo te operacije kuka, živeo bi još dugo, bio je veoma vitalan. Znao je da kaže pravu reč za svakoga. Pamtiću naša lepa druženja”, naveo je Čolić.

I Petar Grašo oprostio se od Dedića njihovim duetom “Sad te se samo rijetko sjetim", dodajući da “besmrtni ne umiru”.

Hrvatski muzičar i kompozitor Rajko Dujmić istakao je da se Dedić prema mlađim kolegama “uvek odnosio očinski”. “Imao je vremena za sve i slušao je s posebnom pažnjom. Bio je veliki prijatelj", istakao je Dujmić, vođa Novih fosila.

Beogradski kompozitor Kornelije Kovač naglasio je da je Dedić ostavio opus ne samo generacijama koje su stasale sa njim, već i onima koje će tek doći.

Momčilo Bajagić Bajaga nazvao je Dedića velikim umetnikom, najvećim kantautorom i pesnikom. “Imao je težak period poslednjih godina i nadao sam se da će se izvući. Njegov odlazak je veliki gubitak za celu scenu i našu kulturu. Poznavao sam ga, bio je veoma duhovit čovek. Osim ovoga što je popularno, radio je i fenomenalnu muziku za pozoriste”, istakao je Bajagić.

Zagrebačka grupa Psihomodo Pop istakla je da je Dedić bio pesnik, kompozitor, muzičar i slikar... i najduhovitiji umetnik, podsećajući na njegov singl “Kad bi svi ljudi na svijetu” iz 1963. godine sa beogradskim dečjim horom “Kolibri”.

Hrvatska pevačica Nina Badrić istakla je da ga pamti kao “velikana, legendu, jednog od najvećih pesnika ovih prostora”, a crnogorski pevač Vlado Georgiev naveo je da je Dedić bio “veliki car koji je obeležio jedno vreme i napisao mnogo predivnih pesama”.

Književnik Miljenko Jergović, kako je preneo “Jutarnji list”, naveo je da je “neverovatno da umre tako živ čovek”. “Mora da se i smrt tome iznenadila. Nikada još u Hrvatskoj nije umro neko ko je bio toliko živ. Previše je to za jedan grob. Jedan pesnik, i jedan muzičar, i jedan trubadur, i još jedan pomalo slikar”, istakao je Jergović.

Izraze saučešća povodom smrti Dedića izrazili su i hrvatski premijer Zoran Milanović, predsednica Kolinda Grabar Kitarović, ministarka spoljnih poslova Vesna Pusić, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, bivši predsednik Ivo Josipović, bivša premijerka Jadranka Kosor…

Predsednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović opisala je Dedića kao “velikog kompozitora i čoveka”. “Njegove note i njegov opus zauvek su utkani u našu povest, kulturu i naše društvo. Večna mu hvala!”, dodala je predsednica Hrvatske.

Premijer Zoran Milanović naveo je na Fejsbuku da je Dedić bio pesnik, muzičar i kompozitor koji je “svojim kantautorstvom na najlepši način obeležio pola veka hrvatske muzike”.

Gradonačelnik Zagreba istakao je da je Dedić bio “velikan hrvatske muzičke scene” i svestrani umetnik koji je “ostavio neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga poznavali lično ili kroz muziku kojom je doticao duše poklonika njegovog stvaralaštva”. “U ovim preteškim trenucima gubitka supruga, oca, dede, kantautora, legendarnog umetnika i našeg dragog sugrađana, nema reči utjehe, ali ostaju sećanja i uspomene, ostaju dela, stihovi i note koji su bezvremenski i večni", naveo je Milan Bandić.

Bivši hrvatski predsednik Ivo Josipović, i sam kompozitor, istakao je da je Dedić bio “veliki pesnik i muzičar” i da je imao čast da ga poznaje. Bivša premijerka Jadranka Kosor poručila je na Tviteru da je Dedić bio među najvećima.

Arsen Dedić preminuo je 17. avgusta u bolnici u Zagrebu u 78. godini, nakon dvonedeljne borbe lekara da poboljšaju njegovo zdravstveno stanje koje se iskomplikovalo nakon ugradnje veštačkog kuka.

Biografija Arsena Dedića (Croatia Records)

Arsen Dedić rođen je 28. jula u Šibeniku. Pamtićemo ga kao izuzetno darovitog pisca, kompozitora, književnika, prevodioca i kantautora. Od oca je nasledio talenat za muziku, a već sa 13 godina svirao je flautu. U rodnom gradu završio je gimnaziju kao jedan od najboljih učenika, te uz to i srednju muzičku školu. Arsen je odrastao u istoj ulici u kojoj su neko vreme živeli Vice Vukov i Mišo Kovač, što je tokom života često isticao kao interesantnu slučajnost, a zanimljivo je da je Vice Vukov pevao u klapi koju je Arsen osnovao za vreme svojih gimnazijskih dana.

U februaru 1956. imao je nastup kao flautista svirajući Mocartov koncert u D-duru i Bachovu suitu u H-molu.

Preselivši se u Zagreb, došao je do apsolventskog staža na studijima prava, paralelno 1959. upisavši Muzičku akademiju na kojoj je pet godina kasnije i diplomirao. U to doba svirao je flautu u orkestrima i džez ansamblima. Sa Zagrebačkim jazz kvartetom u najjačoj postavi (Boško Petrović, Silvije Glojnarić, Miljenko Prohaska, Davor Kajfeš) snimio je svoju prvu pesmu, instrumental "Veče sa Ksenijom". Nakon toga stao je i ispred mikrofona u kvartetu "Prima" koji je oformio s Mariom Bogliunijem. S njim je imao već dobru saradnju, jer je za Zagreb '59, Bogliuni poslao kompoziciju "Mornarev cha-cha-cha" te je zamolio Arsena za pisanje stihova, na što je on i pristao pod pseudonimom Igor Krimov. Kompozicija je osvojila nagradu, a Arsen ubrzo počinje da piše još tekstova za Bogliunija, od kojih "Poslije ljubavi" na festivalu Sarajevo '60. dobija nagradu za najbolji tekst. Pod tim pseudonimom piše tekstove za Ivu Robića, Gabi Novak, Vicu Vukova, Đorđa Marjanovića, Zdenku Vučković, Milana Bačića i druge. Kuriozitet je da je na svom EP-ju "Margaret" iz 1963. pesmu "Posljednja noć" potpisao kao Igor Krimov, a ne kao Arsen Dedić.

Dobar odjek publike u zagrebačkom Ribnjaku odveo ga je u kvartet Strings, a potom u Zagrebački vokalni kvartet, gde je pevao s Hrvojem Hegedušićem. Nakon toga, 1962. godine s Ljubljanskim jazz ansamblom objavio je svoj prvi EP "Zapleši twist", a udarna pesma bila je obrada megahita Chubbyja Checkera "Let's Twist Again". Priključio se kasnije kvartetu Melos koji je počeo da niže festivalske uspehe s tekstovima koje je potpisivao kao Igor Krimov. Kvartet se raspada 1962., nakon uspeha na Zagrebačkom festivalu pesmom "Negdje", a Arsen startuje kao vokalni solista okrećući se šansoni.

Prvi veliki solistički koncert održao je u beogradskom Domu sindikata 1965. godine, a godinu dana ranije nastaju njegovi evergrini "Moderato Cantabile", "Kuća pored mora" i drugi. Nastavlja da radi i za druge autore, ali više ne koristi pseudonim. "Kuća pored mora" izvedena je na Splitskom festivalu nakon što je odbijena na Opatijskom, Beogradskom i Zagrebačkom festivalu, a osvojila je prvu nagradu žirija i drugu nagradu publike.

Kao jedan od utemeljivača Zagrebačke škole šansone, upoznaje umetnike iz raznih zemalja te sklapa čvrsto i trajno prijateljstvo sa Sergiom Endrigom, s kojim 1967. nastupa u Parizu. Na Splitskom festivalu 1969. u alternaciji s italijanskim kanconijerom Ginom Paolijem izvodi svoju pesmu "Vraćam se", za koju dobija prvu nagradu žirija. Arsen je uvek isticao da mu je Endrigo stariji brat, Monteno mlađi brat, Bulat stric, Gino kum. Vezalo ih je duboko prijateljstvo i poštovanje, a njih je najviše cenio u svetu autorske pesme.

Te godine, 1969, objavljuje i prvi studijski album "Čovjek kao ja" koji i danas slovi kao jedan od najboljih albuma na ovim prostorima. Dve godine kasnije objavljuje album "Arsen 2", a za razliku od pretežito ljubavnih motiva na singlovima, na albumima Arsen postaje suzdržaniji, sklon ironiji i satiri te nalazi nadahnuće u društvenim okolnostima. No, i dalje piše za klape, za druge izvođače, naročito za suprugu Gabi Novak, radi muziku za reklame, za TV, pozorište i film, a za života je napisao partiture za više od 150 pozorišnih predstava i stotinjak filmova.

Do sredine sedamdestih Arsen se ipak etablirao kao autor evergrina i kao izvođač hitova. Sarađuje s mnogim autorima, obrađuje njihove pesme, a njegove kompozicije postaju veliki hitovi. Svake godine sarađuje sa sve mlađim savremenicima, pa dok je krajem 70-ih objavio zajednički album s pesnikom Zvonimirom Golobom, krajem 80-ih realizovao je album sa Zoranom Predinom.

Početkom 90-ih čak je u ratnom vihoru pomišljao da prestane snimati, pitavši se treba li ikome muzičko promišljanje. Srećom, shvatio je da itekako treba, što je rezultiralo albumima koji se nalaze u vrhu njegovoga diskografskog opusa – "Tihi obrt" i "Ministarstvo straha". Otad Arsen ide sve dalje i sve dublje, sarađujući s mnogim muzičarima (pa je tako nastala i kompilacija "Dueti-dueli"), ali predano stvara i nove pesme koje su rezultirale vrsnim ostvarenjima "Na zlu putu" (2004. godine) i "Rebus" (2008. godine). Na njima je Arsen sve više zatvoreniji, ali njegove pesme postaju sve inspirativnije.

Komponovao je pesme mnogih mu dragih pesnika, među kojima su i Golob, Cesarić, Ujević. U svojoj bogatoj diskografskoj karijeri objavio je 50-ak LP-a i CD-a.

Dobitnik je i brojnih nagrada: Ivo Tijardović, Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski, Premio Tenco na San Remu; Zlatni Histrion; Zlatne arene za filmsku muziku, brojne Porine među kojima i Porin za životno delo koji mu je dodeljen 1999. i mnoge, mnoge druge.

(SEEcult.org)

Jasna Tijardovic u filmu Zorana Popovica Pariz 1968
Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav