• Search form

16.05.2017 | 20:36

Nesuđena nobelovka

Nesuđena nobelovka

Predstava “Fotografija 51” američke autorke En Zigler o britanskoj naučnici Rozalin Frenklin koja je bitno doprinela otkriću DNK, ali joj nije odato priznanje, dok su njene muške kolege dobile Nobelovu nagradu, biće premijerno izvedena 17. maja u Ustanovi kulture “Vuk Stefanović Karadžić”, u režiji Tare Manić.

Direktor UK “Vuk” Svetislav Goncić najavio je da tom predstavom počinje ciklus “Ravnopravnost” koji će se u narednim sezonama kroz svetske i domaće drame baviti problemom sistematskog potiskivanja žena tokom istorije i zanemarivanjem njihovog doprinosa nauci i javnoj sferi života.

“Sledeća predstava biće posvećena Milevi Ajnštajn”, rekao je Goncić 16. maja na konferenciji za novinare.

Drama “Fotografija 51“ praizvedena je u Londonu 2015. godine, a glavnu ulogu igrala je Nikol Kidman.

U beogradskoj verziji, u prevodu Milene Trobozić Garfild, igraće Nataša Tapušković.

Za rediteljku Taru Manić ovo je diplomska predstava, što je takođe jedan od ciklusa UK “Vuk”.

“Privilegija je što smo dobili autorska prava za ovaj komad, a moja privilegija je i to što sam mogla sama da biram ceo autorski i glumački tim, jer je taj izbor neodvojiv od rediteljske ideje. Zahvalna sam što smo u “Vuku” dobili profesionalne i produkcione uslove za rad kakve ovaj komad zaslužuje”, rekla je Tara Manić.

Napominjući da joj je priča o dr Rozalin Frenklin bliska, jer je svojevremeno upisala medicinu, ali se onda ipak odlučila za režiju, Tara Manić je naglasila da predstava nije dokumentarna niti je samo oda jednoj ženi.

“Nismo pravili informativnu predstavu o događajima 50-ih u Londonu, nego smo preko tog specifičnog miljea istraživačke laboratorije i biografske priče o jednoj ženi, koja je nesumnjovo zaslužna, napravili priču koja apsolutno govori o današnjem vremenu, o poziciji žene i o odnosima između naučnika. Drago mi je što smo izbegli zamku dokumentarnog i što smo pravili priču o ljudima, o njihovim slabostima i ambicijama”, rekla je Tara Manić.

Nataša Tapušković je izjavila da joj je prvi utisak pri čitanju komada bio da položaj žene na Kings koledžu 50-ih veoma korespondira sa današnjim vremenom i da je neravnopravnost i dalje prisutna, u nauci, umetnosti i drugim sferama, samo u nešto drugačijoj formi.

“Ono što me je privuklo komadu jeste stav autorke da ne govori o tome ko je kriv, nego sagledava događaje iz različitih uglova. Rozalin je bila krajnje posvećena istraživanju, ali i ti momci su strasno želeli Nobela. Svidelo mi se i to što ona nije predstavljena kao neka jadnica, što rediteljka nije išla na melodrama. U glumačkom smislu izazovno mi je bilo to što još nikada nisam igrala tako posvećenu osobu”, rekla je Nataša Tapušković.

Branislav Zeremski igra dr Morisa Vilkinsa, zbog koga je dr Rozalin Frenklin napustila Kings koledž.

“Pored teme neravnopravnosti, ovaj komad priča o ljudskim slabostima, surevnjivosti, trci da se bude najbolji. Možemo to kritikovati, ali činjenica je da su takvi ljudi vukli napred. Dr Vilkins se kajao što dr Frenklin nije pomenuta, posthumno, kada su dobijali Nobelovu nagadu. On nije bio zao, nego pripadnik svog vremena”, rekao je Zeremski.

U predstavi igraju i mladi glumci Matija Živković, Joakim Tasić, Ivan Marković i Željko Maksimović.

Dramaturg je Dejan Prćić, scenografkinja Una Jankov,  kostimografkinje Milica Radovanović i Katarina Stepanović, dizajner zvuka Ilija Đorđević, dizajner svetla Slobodan Cvetković.

Dr Rozalin Frenklin (1920-1958) bila je hemičarka i rendgenski kristalograf.

Rođena je u imućnoj britansko - jevrejskoj porodici koja joj je omogućila prestižno obrazovanje za ženu u to doba. Nakon što je dobila važnu istraživačku stipendiju za Pariz, gde je stekla zvanje rendgenskog kristalografa, pozvana je da se priključi laboratoriji Kings koledža, prestižnog istraživačkog univerziteta, gde su tada bila u jeku složena istraživanja na strukturi molekula DNK.

Zbog velikih privatnih nesuglasica (kolege su je opisivale kao konciznu, nestrpljivu, sa oštrim pogledom), pre svega sa kolegom dr Vilkinsom, bila je prinuđena da se povuče sa Kings koledža, ne znajući da kolege iz suparničkog tima uveliko rade na istom istraživanju, podstaknuti njenim najnovijim fotografijama, proračunima i nacrtima molekula DNK, prevashodno njenim najznačajnijim crtežom tj. skenom – fotografijom 51.

Naglo je umrla 1958. godine, od teškog oblika raka oba jajnika, koji je verovatno bio izazvan njenim višegodišnjim radom u oblasti zračenja i radiologije.

Tim naučnika iz Kings koledža i Kembridža dobio je Nobelovu nagradu 1962. za otkriće strukture molekula DNK. Godinama kasnije, tokom jačanja feminističkog pokreta, Rozalin je postala jedna od njegovih ikona, skrenuta je medijska pažnja na učinjenu nepravdu, ali propozicije Nobelove nagrade ne dozvoljavaju posthumne nominacije, te nikada nije uvrštena u spisak dobitnika.

(SEEcult.org)

Zoran Popović, Filmkonzept: Kopf/ Kreis 1968
Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav