• Search form

05.12.2011 | 11:02

Nema zemlja

Nema zemlja

Predrag Peđa Vranešević, svestrani umetnik i nekadašnji član grupe Laboratorija zvuka, premijerno predstavlja u Beogradu i Novom Sadu projekat “Nema zemlja”, savremenu verziju rok pere 'Fabrike radnicima"  koju je početkom 70-ih napisao sa Želimirom Žilnikom, a nikada nije izvedena u punom obimu.

Kao umetničko viđenje događaja 90-ih i petooktobarskih promena u Srbiji, koje govori i o tome šta se događa danas i naslućuje sutrašnjicu, slet opera “Nema zemlja” biće premijerno izvedena 16. decembra u Domu omladine Beograda i 22. decembra u Studiju M u Novom Sadu, u produkciji novosadskog Udruženje građana za nove umetnosti “Laboratorija XXI”.

Reč je o adaptaciji nikada izvedene prve srpske, a moguće i prve jugoslovenske rok opere “Fabrike radnicima”, koju je Vranešević napisao 1971. godine u kreativnoj saradnji sa Žilnikom.

Nakon 40 godina svojevrsne laboratorije, komponovanja i pisanja muzike i songova za oko stotinu pozorišnih predstava, Vranešević je adaptirao svoju rok operu, unevši naratora i hor po uzoru na antičku dramu.

Vraneševića u vizuelnom smislu “provocira sve ono što korespondira sa temom ‘Neme zemlje’, a to su turbulentna vremena u kojima je stasala ruska avangarda - Maljevič, Tatljin, El Lisicki i pridružena bratija”, navedeno je u najavi te produkcije, za čije je snimanje angažovana grupa PVC Pop & The Red Black Hang of Four sa Vladimirom Opsenicom (vokal i električna gitara) i Mirjanom Draganić, Vojislavom Maleševim, vokalima i tonskim snimateljem CD-a i koproducentom, Komandantom Adamom.

Na koncertantnom izvođenju, Peđa Vranešević će prvi put nastupati u specijalnom sastavu, sa gostima: Zoranom Tegeltijom (vokal i bubnjevi), Dušanom Raškovićem (vokal i udaraljke) i Milanom Kerezovićem (vokal i saksofon) i ćerkama, Galjom, koncertnom pijanistkinjom koja živi i stvara u Kelnu (klavijature i vokal) i Natašom, uspešnim koreografom i plesačem.

Scenografiju čini replika instalacije pesnika i književnika Slobodana Tišme “Kocka”, prvi put izložene u Katoličkoj porti u Novom Sadu 1970. godine, kao podsećanje na njihovo zajedničko pionirsko uvođenje novih umetničkih postupaka u tadašnji jugoslovenski prostor u okviru umetničke grupe KÔD.

Koncertno izvođenje prati izložba Vraneševićevih likovnih radova nastalih tokom ove godine, i artepaket “Slet opera Nema zemlja” (serija printova, tekst o sudbini opere od nastanka do danas i CD).

Novosadsku premijeru, odnosno koncert, izložbu u foajeu i artepaket, pratiće i svetlosne instalacije Vraneševićevih radova, projektovanih (i) na prostore izvan scene Studija M.

Slet opera “Nema zemlja” prva je iz trilogije posvećene pozorišnoj muzici, a realizovana je uz podršku DOB-a i Exita.

Vranešević (1946) je najpre 1964. godine svirao u beogradskoj rok grupi The Best Nothing, a zatim osnovao grupu Med (1969). Paralelno sa muzikom, bavi se konceptualnom umetnošću u grupi KÔD (1970-71), radi u redakciji studentskog lista “Index” i kao urednik filmskog programa na Tribini mladih u Novom Sadu.

Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu 1972. kod profesora Bogdana Bogdanovića projektom “Slobodnog univerziteta Sremski Karlovci”.

Predstavio se kao kompozitor filmske muzike u martu 1971. godine na 18. Jugoslovenskom festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu i bio nagrađen za muziku u filmu “Zdravi ljudi za razonodu” Karpa Aćimovića Godine. Uskoro mu se pridružio i brat Mladen (1947-2006), pa su braća Vranešević, s muzičarima sa kojima su radili pozorišnu i filmsku muziku, osnovali 1977. vokalno instrumentalnu grupu Laboratorija zvuka.

Vranešević je veliki deo karijere vezao za teatar, komponujući muziku za mnogobrojne pozorišne predstave. Najveći broj vezan je za projekte nastale za repertoare Srpskog narodnog pozorišta (SNP) u Novom Sadu i Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu.

Za prvu izvedenu scensku muziku u "Gastarbajer operi" (SNP, 1977) dobio je i prvu nagradu Festivala profesionalnih pozorišta Vojvodine.

Peđa Vranešević je komponovao i muziku za predstave realizovane na scenama mnogih drugih teatra ili pozorišnih festivala sa teritorije nekadašnje Jugoslavije, narodnih pozorišta u Beogradu, Somboru, Užicu, Nišu, Šapcu, Zrenjaninu, kao i Ateljea 212, Pozorišta na Terazijama, Beogradskog dramskog pozorišta, Teatra “Joakim Vujić” u Kragujevcu, Zvezdara teatra, Pozorišta mladih u Novom Sadu, Pozorišta “Boško Buha”, Malog pozorišta “Duško Radović”, Dubrovačkih ljetnih igara...

Sam ili sa bratom Mladenom sarađivao je sa mnogobrojnim značajnim domaćim rediteljskim imenima - od Dimitrija Đurkovića, Dejana Mijača, Steve Žigona i Vide Ognjenović, preko Dušana Jovanovića, Bore Draškovića, Želimira Žilnika, Bogdana Ruškuca, Mire Erceg, pa do Dušana Petrovića, Radmile Vojvodić, Branislava Mićunovića, Petra Zeca, Želimira Oreškovića, Petra Govedarovića, Zlatka Svibena, Paola Mađelija, ili inostranih autora, poput Karen Džonson, Eduarda Milera i Lasla Babarcija.

*Video klip “Crna hronika” iz slet opere Nema zemlja snimio je autorski tim novosadske Akademije umetnosti, predvođen profesorom Jovanom Milinovim.

(SEEcult.org)

Dnevnik/Diary, Raša Todosijević, 54. Bijenale, Venecija
Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav