• Search form

20.07.2019 | 18:08

Kritika na delu: Izložba vajara/ki Srbije 2019 - 2/3

Kritika na delu: Izložba vajara/ki Srbije 2019 - 2/3

Izložba vajara/ki Srbije 2019 - Letnji salon skulpture, Umetnički paviljon "Cvijeta Zuzorić", Beograd, 27. jun - 21. jul 2019.

Kritičarka na delu: Mirjana Dragosavljević, istoričarka umetnosti, 2/3

Istoričarka umetnosti Mirjana Dragosavljević smatra da je Izložba vajara/ki Srbije 2019. u Paviljonu “Cvijeta Zuzorić” važna ne samo zbog značaja koji revijalne izložbe imaju kao pregled stanja savremene umetničke scene, već i kao inicijativa za neophodnu reformu samog Udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS) iznutra. U drugoj epizodi serijala Kritika na delu o Izložbi vajara/ki Srbije 2019, koju je Vajarska sekcija ULUS-a organizovala uz niz noviteta, Mirjana Dragosavljević navodi da već sam naziv izložbe, u kojem je i ženski rod, predstavlja važan politički gest koji na izvestan način govori i o koncepciji izložbe.

Saglasna sa stavom Organizacionog odbora da je potrebno više izložbi revijalnog karaktera, i to ne samo u domenu vajarstva, već i u drugim oblastima, Mirjana Dragosavljević navela je da je to potrebno da bi postojao pregled i presek domaćeg stvaralaštva koje se realizuje pritom u izuzetno teškim okolnostima.

“Ukoliko pogledamo rezultate konkursa Ministarstva kulture i Grada Beograda u poslednjih nekoliko godina, sredstva za produkciju radova se sve više ukidaju, fondova koji finansiraju samu umetničku produkciju je sve manje, a izlagački prostori koji podržavaju produkciju umetničkih radova gotovo da ne postoje ili su izuzetno retki”, navela je ona, dodajući da autori i autorke u takvoj situaciji moraju da se snalaze na razne načine, pa tako često ili postaju projektni menadžeri, što je izuzetno težak i vremenski zahtevan zadatak, ili rade druge poslove, pa onda u slobodno vreme obavljaju umetničku delatnost.

To onda umetnost, kako je dodala, svodi na hobi, a to opet ima konsekvence i po sam rad.

“Postavlja se pitanje kako je i da li je rad dovršen, kako je promišljen, kako komunicira sa publikom, kako komunicira ideju, kakav je dalji izlagački život rada… U takvim okolnostima, revijalne izložbe su minimum koji bi umetnička udruženja poput ULUS-a trebalo da priušte baš zato da bismo videli kako savremena umetnička scena funkcioniše”, navela je Mirjana Dragosaljević.

Kao još jedan razlog za izložbe revijalnog tipa ona je navela to što postoji mnogo umetnika i umetnica koji marljivo stvaraju već decenijama, a ne dobijaju prostor iz različitih razloga – bilo zato što nisu trenutno aktuelni, ili ne spadaju u aktuelne tendencije, ali su u svakom slučaju deo scene.

Takođe, revijalne izložbe su, prema njenom mišljenju, važne i zbog mladih generacija kojima je neophodno omogućiti početnu infrastrukturu i prostor za rad kako bi mogli da uspostave saradnju sa kolegama i sa istoričarima i istoričarkama umetnosti, ali i da nauče kako da komuniciraju svoj rad.

Kao najvažniju ulogu reprezentativnih udruženja poput ULUS-a, Mirjana Dragosavljević navela je to što administraju uplate Grada Beograda za minimalne doprinose za penzijsko i zdravstveno osiguranje umetnika. Ta minimalna poreska olakšica, kako je dodala, obezbeđuje ljudima koji honorarno obavljaju svoju umetničku delatnost egzistencijalni minimum.

Mirjana Dragosavljević posebno je skrenula pažnju i na to da postojeći izlagački prostori izuzetno retko nude honorar umetnicima za izlaganje, što smatra izuzetno problematičnim, jer umetnici ulažu ogromna sopstvena sredstva, vreme, resurse i kapacitete kako bi proizveli umetnički rad, a prilikom izlaganja ne dobiju gotovo ništa.

“Do pre nekoliko godina Grad Beograd je imao naknadu za izlaganje, koja je bila simbolična, ali je ipak bila značajna. Odavno već i toga nema”, dodala je ona.

Kao poseban problem Mirjana Dragosavljević navela je i to što se umetnostgura u samoodrživost kroz komercijalizaciju, što je već samo po sebi problematično, jer umetnost treba da bude javno dobro, da bude dostupna svima i da može da ima emancipacijsku ulogu u društvu”.

“Međutim, čak i kada se umetnici odluče na prodaju radova, oni se suočavaju sa nizom problema, jer ne postoji infrastruktura koja bi ih štitila od privatnih kolekcionara i njihovih interesa. Tako imamo primere da su se poslednjih nekoliko decenija neka od najznačajnijih dela savremene umetnosti i istorije umetnosti prodavala privatnim kolekcijama u bescenje”, podsetila je Mirjana Dragosavljević.

Prema njenom mišljenju, komercijalizacija nije, međutim, u ovom trenutku najveći problem, već to što se “umetnost gura pod kreativne industrije i postaje mamac za uglavnom inostrane investicije i generisanje kapitala”. U tom smislu umetnost predstavlja samo potrošnu robu.

Podsećajući da su reprezentativna udruženja nastala u vreme kada su nastale institucije koje su i danas ključne za kulturu i umetnost - kulturni centri, domovi kulture, muzeji savremene umetnosti, festivali poput Bitefa, obrazovne institucije kao što je Univerzitet umetnosti, Mirjana Dragosavljević ističe da je to, za razliku od današnje situacije,  bilo vreme kada je država izgrađivala infrastrukturu koja je podržavala umetnički rad i radnike i radnice u kulturi.

“Mi danas živimo u vreme kada se moderna kulturna politika dovodi u pitanje, o čemu svedoči i nedavno parisko okupljanje evropskih profesionalaca u kulturi na kojem je zaključeno da je projekat evropske kulturne politike propao. Postavlja se pitanje kako i šta dalje i u tom smislu bi reprezentativna udruženja, pa i ULUS, trebalo da imaju veoma važnu ulogu u zagovaranju interesa umetnica i umetnika. Stoga inicijativu četiri vajarke (Milica Ružičić, Nevena Popović, Gordana Belić i Sanja Tomašević) smatram izuzetno važnom, jer predstavlja kolektivni čin koji poziva na dalju akciju i artikulaciju problema i mogućih rešenja.

“Pred njima je jako težak zadatak, jer je situacija izuzetno kompleksna kada se spoje unutrašnji i spoljni faktori. Međutim, to je jednostavno neophodan korak kako ne bi došlo do potpune propasti”, ocenila je Mirjana Dragosavljević.

Prema njenim rečima, nezahvalno je iz spoljašnje pozicije sugerisati šta tačno može da se uradi u tom pogledu, ali je očigledno da reforma mora da se dogodi iznutra udruživanjem članica i članova udruženja i pronalaženje zajedničkog interesa.

“To zvuči jednostavno, a zapravo je vrlo kompleksno i nove inicijative čekaju brojni izazovi”, konstatovala je Mirjana Dragosavljević, koja se posebno osvrnula i na sudbinu Umetničkog paviljona “Cvijeta Zuzorić”, koji je izgrađen 1928. kao prvi namenski prostor za izlaganje ne samo u Beogradu i Srbiji, nego na Balkanu.

Napominjući da su se od tada u “Cvijeti” događale veoma značajne istorijske izložbe, i to ne samo u oblasti likovnih umetnosti, Mirjana Dragosavljević je naglasila da bi stoga bila velika šteta da se takav prostor izgubi i nove generacije ostave bez dragocenog resursa.

_ _ _

Projekat KRITIKA NA DELU, koji realizuje NFC "Filmart“, u saradnji sa portalom SEEcult.org, podrazumeva produkciju kratkih video emisija na temu odabranih značajnih izložbi koje se u Srbiji realizuju u 2016/2019. godini. Cilj je revitalizovanje likovne kritike u oblasti savremenih vizuelnih umetnosti i ukazivanje na značajnu edukativnu ulogu kritičke reči namenjene široj publici.

Produkcija: NFC Filmart, Požega, 2019.
Partner: SEEcult.org, Beograd

Urednica: Slađana Petrović Varagić
Reditelj: Dejan Petrović
Snimatelj/montažer: Sreten Vuković
Grafički dizajner: Uroš Pavlović

Podrška: Ministarstvo kulture i informisanja Srbije

(SEEcult.org)

Izlozba vajara, vajarki
Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav