• Search form

18.09.2014 | 17:02

Knifer – Bez kompromisa

Knifer – Bez kompromisa

Muzej savremene umetnosti u Zagrebu predstavlja prvu retrospektivnu izložbu Julija Knifera (1924-2004), hrvatskog umetnika prepoznatljivog po formi meandra i jednog od osnivača uticajne grupe Gorgona, a postavka obuhvata i dela koja nikada ranije nisu bila izložena u Hrvatskoj.

Retrospektiva “Julije Knifer: bez kompromisa” predstavlja od 20. septembra do 6. decembra ključna dela iz fundusa MSU Zagreb, ali i mnoga pozajmljena iz privatnih i javnih kolekcija, među kojima su i najznačajnije svetske zbirke moderne i savremene umetnosti, poput Centra Žorž Pompidu u Parizu i Muzeja moderne i savremene umetnosti (MAMCO) u Ženevi.

Osim ranih radova, koji su prethodili meandrima, izložba obuhvata i brojne crteže-skice za slike i murale, dokumentarne fotografije, među kojima su i publici manje poznati performansi, kao i Kniferovi autentični (dnevnički) zapisi koji su samo verbalni nastavak iste misli o ljudskoj egzistenciji utelovljenoj znakom meandra.

“To što ja radim nije dekoracija, ukras ili estetika. Za mene je to niz činjenica koje čine meandar, ili niz meandara koji su na kraju ipak samo jedan meandar”, naveo je Knifer u svojim “Zapisima” (1976-1977).

Izložba u MSU je prvi presek njegovog celokupnog stvaralaštva na jednom mestu – niz meandara, ili samo jedan meandar Knifera, ostvariće se prvi put u godini u kojoj se obeležava 90-godišnjica njegovog rođenja i deseta godišnjica njegove smrti.

Izložba je praćena opsežnim dvojezičnim katalogom na oko 350 strana sa tekstovima uglednih hrvatskih i stranih istoričara umetnosti. Autorka uvodnog teksta je Radmila Iva Janković, kustoskinja izložbe i urednica kataloga, koji je dizajnirao Igor Kuduz. Zvonko Maković autor je opsežnog predgovora o stvaralaštvu Knifera, a autori ranije objavljenih tekstova o njegovom delu su: Igor Zidić, Ljerka Mifka, Ješa Denegri, Jean-Claude Marcadé, Arnauld Pierre i Hubert Besacier.

Umesto biografije, objavljen je intervju kustoskinje MSU Leile Topić sa Kniferovom ćerkom Anom Knifer, koja je sa Radmilom Ivom Janković i osmislila postavku.

Otvaranje izložbe započeće podizanjem velikog platna (30 x 20 metara) Arbeitsprocess iz 1975. (iz zbirke porodice Dacić, Tibingen) na severnoj strani MSU (ukoliko to vremenski uslovi budu dopustili).

Rođen 1924. godine u Osijeku, Knifer je nekonvencionalnim pristupom mediju slikarstva obeležio drugu polovinu 20. veka na ovim prostorima i šire.

Bio je suosnivač i član umetničke grupe Gorgona (1959) i blizak pokretu Nove tendencije početkom 60-ih.

Od pojave posleratne apstrakcije i konstruktivne umetnosti, Gorgone, Novih tendencija, konceptualne umetnosti, analitičke, umetnosti znaka, nove vizuelnosti, repetativne, do umetnosti čiste forme, Knifer je postao prepoznatljiv po geometrijskoj formi meandra do kojeg dolazi početkom 60-ih godina, tragajući za krajnjom redukcijom svih izražajnih elemenata. Uvek je pratio isti model crnog i belog meandra.

“U roku od nekoliko meseci došao sam tako reći do kraja, to jest do crnobele slike (koju sam nazvao anti-slikom), do meandra od kojeg se dalje jednostavnije ne može”, izjavio je svojevremeno Knifer, koji je prvu samostalnu izložbu u Zagrebu imao 1962. u Studiju G grupe Gorgona, a potom 1966. u Galeriji savremene umetnosti.

Težeći svođenju izraza na što jednostavnije oblike još za vreme studija na Akademiji likovnih umetnosti u Zagrebu (1951-1957), usvojenim jezikom kubizma od prepoznatljivih motiva iz stvarnosti (pejzaža, portreta), Knifer je krenuo prema sasvim apstraktnom izrazu. Sve ono što je kasnije ponavljao u radu, nagovestio je još pre upisa na akademiju - serijom autoportreta koji su kontinuirano nastajali od 1949. do 1952. godine kao svojevrsni dnevnički zapisi.

Krivudava reka Meandar u likovnoj umetnosti postala je sinonim večnog proticanja života. Knifer je taj arhaični simbol dopunio vlastitim, individualnim tumačenjima, otvarajući najjednostavnijim mogućim, ali krajnjim i suprostavljenim vizuelnim sredstvima složena pitanja o ljudskoj egzistenciji, naveo je MSU u najavi izložbe.

“Verovatno sam svoje poslednje slike već načinio, a prve možda nisam”, rečenica je koja se logikom meandra neprestano ponavlja u njegovim “Zapisma” iz 1976, pružajući ključ za ulazak u svet u kojem hronologija i kontinuitet nemaju nikakvo značenje.

Kniferov jezik stroge geometrije neprestano je provocirao svrstavanje u različite pravce svetske posleratne umetnosti (konstruktivizam, minimalizam, primarno slikarstvo), omogućivši mu još od ranih 60-ih godina 20. veka učešće na važnim svetskim izložbama. Ipak, Kniferovo stvarno duhovno ishodište pripadalo je neoavangardnoj grupi Gorgona (1959-1966) čiji su članovi pronalazili polazišta za nekonvencionalno umetničko delovanje u filozofiji egzistencijalizma, apsurda i zena, stvarajući platformu novim umetničkim pojavama koje će zaživeti jednu deceniju kasnije.

Kniferov procesualan, krajnje disciplinovan i gotovo asketski pristup “radikalne volje” do krajnosti je manifestovan u seriji crteža-meandara koje je započeo krajem 80-ih godina, kada tragom grafitne olovke mesecima, do krajnjeg zasićenja, prekriva površine papira, upisujući u njih vreme vlastitog bivanja.

Knifer je po dva puta je predstavljao Hrvatsku na bijenalima u Sao Paolu (1979. i 1981.) i Veneciji (1976. i 2001.).

Preminuo je u decembru 2004. u Parizu, gde je živeo od kraja 80-ih.

Posthumnu počast odale su mu i kolege i prijatelji u Beogradu - minutom ćutanja u januaru 2005. godine na platou ispred bivšeg restorana “Zagreb” u Knez Mihailovoj ulici. Prijatelji i poštovaoci Kniferove umetnosti odali su poštu Kniferu okupivši se u formi meandra.

*Foto: MSU Zagreb

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav