Ima neka javna veza
CRITICIZE THIS! Budi realan, traži nemoguće!, Galerija savremene umjetnosti Java, SARTR, Delikatesna radnja, Obala Meeting Point, Art kino Kriterion, Akademija likovnih umjetnosti Sarajevo, Modul Memorije 52. Internacionalnog teatarskog festivala MESS Sarajevo, 26. 4-9. 5. 2012.
Piše: Slađana Golijanin
U okviru "Modula memorije" 52. Festivala MESS, posvećenog obilježavanju 20 godina od opsade Sarajeva, na šest izložbenih lokacija u glavnom gradu Bosne i Hercegovine održana je izložba "Budi realan, traži nemoguće!" Nastao kao saradnja kustosa i umjetnika iz BiH i Austrije, projekat je premijerno izveden u Gracu, početkom 2012. godine. Nakon Graca, sarajevskoj publici predstavljeni su radovi 20 umjetnika iz ova dva grada koji odgovaraju na pitanje tematskog okvira identiteta i (urbanog) života, postavljenom od strane četiri kustosice - Karin Lernbeir, Margarethe Makovec, Eve Meran i Lejle Hodžić. U odnosu na sličnosti i razlike ovih dvaju urbanih sredina slične veličine, umjetnici ispituju njihove skrivene historije, transformacije i diskontinuitete u prošlosti i sadašnjosti, kao i moguće veze. Često, veoma duhovitim intervencijama i interpretacijama, oni akcentiraju utopijske projekte iz prošlosti i sadašnjosti, ali i preispituju događaje i uzroke usljed kojih su određene društvene i kulturne institucije doživjele promjenu.
Parola iz 60-ih godina Budi realan, traži nemoguće!, zastupljena u Che Guevarinim revolucionarnim obraćanjima, tokom priprema projekta nametnula se kao naziv izložbe. Istraživanjem identiteta i kulturnog naslijeđa oba grada, autori su pronalazili mnoge apsurdne teme i prizore koji na izvjestan način asociraju i na sličnosti ove dvije urbane sredine. Nemogući, utopijski projekti, karakteristični su za oba grada. Takvi poduhvati su veoma važan element kulturnog i društvenog identiteta. Stoga i jesu akcentirani kao i danas aktuelni, bez obzira da li su posljedica realiziranih, nerealiziranih ili loše realiziranih ideja iz prošlosti.
Apsurdnost situacije u kojoj je nastao rad Šejle Kamerić "Don't let them kill us" (1993), isječak s fotografije sa izbora Miss opkoljenog Sarajeva 1993, odnosno transparent koji su djevojke držale u ruci obraćajući se međunarodnoj zajednici, nakon gotovo 20 godina od njegovog nastanka, u pomalo izmijenjenom kontekstu, ima snagu jake poruke: da li su i danas, u drugim okolnostima, ljepota i sloboda ugrožene? Neuspješnost jedne dobre ideje namijenjene razvitku društva tematizira višekanalna video instalacija "SubDocumentary", putem koje Lana Čmajčanin i Adela Jušić propituju šta kompleks zgrada u središtu Sarajeva, Skenderija, nastao 1960, znači ovom gradu sada. Preispitivanje se sprovodi kroz intervjue s tri umjetnika koji su od praznih poslovnih prostora u Skenderiji napravili privremene galerije. Oni svjedoče prošlom vremenu, u kojem je ovaj kompleks predstavljao jedan od najvažnijih urbanih i modernih stjecišta evropskih umjetnika, i sadašnjem vremenu, u kojem se lokalni umjetnici u svojoj namjeri da revitaliziraju devastirani prostor susreću s mnogobrojnim teškoćama, gdje nerijetko izostaje pozitivna društvena percepcija njihovih aktivnosti. Publika uglavnom zaobilazi prostor u centru grada. On je nestao s mape popularnih kulturnih događaja. Uz sva nekadašnja pažljiva planiranja kulturnog razvoja postao je „promašena investicija“, prouzrokovana „rupom“ u kontinuitetu.
Slično propitivanje neuspjelih projekata urbane umjetnosti i kulture uopće, u ovom slučaju Graca, sugerira instalacija umjetnika Andreasa Hellera. Instalacija se sastoji od fiktivnog spomenika po ugledu na most anarhistične zadruge Argenot, čije je sjedište bilo u Gracu 1931, a danas je to okrug Ries. Zadruga je bila osmišljena kao liberalno-ekonomska zajednica koju čine predstavnici različitih struka, prema principu da „rad stvara vrijednost i ne treba nam novac za rad“. Od mnogih idejnih projekata koje je ova grupa namjeravala izgraditi, realizirana je samo jedna ulica, kanalizacija i most, koji je polazište pomenutog djela. Hellerova instalacija je u Gracu inače smještena na livadi, u „ne-mjestu“, „mjestu između“. U prilog ideji ostvarivanja „nemogućeg“ ide i fotografija sarajevskog umjetnika Nebojše Šerića Šobe koja upravo nosi naziv "Budi realan, traži nemoguće". Ona je dokument realnog mjesta - mosta koji stoji usred praznog prostora u predgrađu Sarajeva bez uređenog funkcionalnog pristupa, te svjedoči o još jednom neobjašnjivom, nedovršenom poduhvatu urbanizacije i razvoja kvalitetnog života, koji je na pola puta ka realizaciji, napušten.
Upozorenje na labilni odnos moguće - nemoguće, sumnju u značenje realnog i interpretiranog, prezentira umjetnički dvojac Kurt & Plasto. Oni su i akteri rada u formi printa Ovaj svet je lažan, to nek' znaju svi. Obučeni u poderanu odjeću, ispred panorame Sarajeva u rukama drže šal na kojem piše „coexistence“, odnosno suživot. Šal je produkt upravo završenog procesa njihovog pletenja, čemu svjedoče dva odmotana klupka pletiva na podu. Sve je moguće, pa čak i nemoguće, ako ga dobro ispletemo. Iz slične perspektive se može tumačiti rad austrijskog umjetnika ILE, koji je izveo akciju "Heute schon gel(i)ebt? (Already Li/oved Today?)". Njegov čin postavljanja dva utikača na neuobičajenim mjestima u Gracu i Sarajevu može da označava i hipotetičku konekciju dva grada (neka struja tu postoji). Utičnice nazvane "Earth Plug" napravio je od Mobiusove trake, koja je simbol beskonačnosti. Jednu je postavio na brdo Schlossberg iznad Graca, a drugu je ugradio u kamen mosta na Čobaniji u Sarajevu.
Potreba za realizacijom nemogućeg, naizgled iracionalno reagiranje bazirano na želji potrage za identitetom i mikro promjenom okruženja, osnovni su pokretači svakog društva. Ova izložba svakako ne referira direktno na temu Modula memorije, ali referira na ogroman potencijal evropskih urbanih sredina s oko 300.000 stanovnika, pogotovo kada su specifične i podrazumijevaju suživot različitih kulturnih naslijeđa, kakve jesu i Sarajevo i Grac. Ovakve sredine inspiriraju i omogućavaju dovoljno prostora za akcije poput "Budi realan, traži nemoguće!", balansirajući na granici mogućeg/nemogućeg.
Projekat nije ni dio „mračne“ prošlosti, niti utopijski potez bez budućnosti, već, naprotiv, živući element grada Sarajeva i grada Graca. Uz njegovu poruku „Budi realan, traži nemoguće!“ nastavite biti realni i tražiti nemoguće, jer je to, očigledno, dobra opcija. Između Graca i Sarajeva postoji neka „tajna“ veza, koja je ovim projektom pokušala da postane javna.
*Tekst je nastao u sklopu projekta Criticize This! koji organizuju Kulturtreger i Kurziv iz Hrvatske, SEEcult.org i Beton iz Srbije, te Plima iz Crne Gore. Projekat se realizuje u sklopu programa "Kultura 2007-2013" Evropske komisije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost organizatora projekta Criticize This! i ni na koji način se ne može smatrati da odražava gledišta Evropske unije.
