• Search form

18.05.2017 | 21:20

Aleksijevičeva demantovala vest o smrti

Aleksijevičeva demantovala vest o smrti

Beloruska nobelovka Svetlana Aleksijevič demantovala je vest da je preminula, koju su 18. maja preneli pojedini mediji na osnovu informacije koja se pojavila na Tviteru.

 “Čitam vesti… Nalazim se u Koreji, u Seulu, na prezentaciji svojih knjiga na korejskom jeziku”, izjavila je Aleksijevičeva agenciji Ria Novosti telefonom, dodajući da se ne žali na zdravlje.

Vest o smrti Svetlane Aleksijevič pojavila se na Tviteru, na lažnom profilu koji je italijanski novinar Tomaso Debenedeti napravio na ime nove francuske ministarke kulture Fransoaz Nisen. To nije njegov prvi takav slučaj – ranije je prenosio lažne vesti o smrti bivšeg egipatskog predsednika Hosnija Mubaraka, pape Benedikta XVI, sirijskog lidera Bašara Asada, bivšeg predsednika SSSR-a Mihaila Gorbačova…

Na osnovu informacije sa lažnog Tviter naloga, pojedini mediji su i preneli vest o smrti Aleksijevičeve, pozivajući se na nalog francuske ministarke, pa je i Ria Novosti morala da povuče tu informaciju kada se saznalo da je reč i o lažnoj vesti, i o lažnom profilu.

Nova francuska ministarka kulture bila je na čelu izdavačke kuće koja je objavljivala i prevode dela Svetlane Aleksijevič, dobitnice Nobelove nagrade za književnost 2015.

Svetlana Aleksijevič, rođena 1948. u Ukrajini, još u detinjstvu se preselila sa porodicom u Belorusiju. Predavala je nemački jezik u osnovnoj školi, a završila je žurnalistiku na Državnom univerzitetu u Minsku. Od 1983. godine bila je član Saveza pisaca SSSR-a.

Debitovala je kao pisac 80-ih knjigom “U vojny ne ženskoe lico” (War’s Unwomanly Face), baziranom na intervjuima sa hiljadama žena koje su učestvovale u Drugom svetskom ratu.  Ta knjiga prva je u velikom ciklusu “Glasovi utopije” u kojem je život u Sovjetskom Savezu opisan iz perspektive pojedinca.

Knjige Svetlane Aleksijevič prevedene su na više od 30 jezika, a njeni lajtmotivi su, osim žena i dece u Drugom svetskom ratu, i Avganistan, Černobil, tragične posledice ideološke represije u totalitarnom sistemu...

Među njenim najpoznatijim delima prevedenim na engleski, osim knjige “Voices from Chernobyl” o nuklearnoj katastrofi 1986. godine, je i knjiga “Zinky Boys” o sovjetsko-avganistanskom ratu, nazvana prema kovčezima od cinka u kojima su poginuli dopremani kući. Ta knjiga je izazvala kontroverzne reakcije i osudu kada je prvi put objavljena u Rusiji.

Ni nјena Nobelova nagrada nije blagonaklono primlјena u Rusiji, gde je pojedini krugovi optužuju za oštre antiruske, a izrazito prozapadne stavove.

*Foto: Wikipedia (Elke Wetzig, CC BY-SA 3.0)

B. Rakočević / SEEcult.org

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav