POZORISNA DIVA NEVENKA URBANOVA

seecult.org writes, "BEOGRAD (SEEcult.org) - Izlozba fotografija “Nevenka Urbanova - pozorisna diva”, posvecena toj velikoj glumici i legendi srpskog teatra 20. veka, otvorena je u Muzeju pozorisne umetnosti Srbije, gde ce biti postavljena do proleca."

“Nevenka Urbanova je primadona po snazi svog talenta, izuzetna glumica i pojava u srpskom pozorisnom zivotu, simbol trajanja savremenosti u njemu. Njena originalnost i na sceni i u zivotu bila je tako ocigledna da ona nije imala potrebe da se prilagodjava trenutnoj modi”, kazao je upravnik Narodnog pozorista Predrag Ejdus otvarajuci 15. decembra izlozbu, cija je autorka Olga Markovic.

Istakavsi da gluma Urbanove “nije pripadala nijednom sistemu”, vec su to bila “njena sopstvena otkrica, njene metaforicke odgonetke junakinja koje je igrala”, Ejdus je naveo i da je Urbanova “na sceni mogla mnogo, ponekad se cinilo da moze sve”.

“Taj neobicni spoj devojcice i fatalne zene uvek je bio neponovljivost Urbanove… Bila je glumica koja je postavljala pred sebe najteze zahteve: zato su njene premijere bile pravi dogadjaj”, istakao je Ejdus.

Na sceni Narodnog pozorista u Beogradu, u kojem je provela ceo glumacki vek, Urbanova je vreme izmedju dva rata obelezila urbanom ekspresijom, a u posleratnim godinama je istovremeno odrzavala kontinuitet sa tradicijom i bila neobicno savremena - na taj nacin postala je i ostala ziva legenda pozorista 20. veka, istakao je Ejdus.

Teatrolog Jovan Cirilov rekao je da je Urbanova bila “simbol naseg gradjanskog pozorista u trenutku kada je iz romantizma prelazilo u modernu”, a takodje je istakao da su je krasili neverovatan dar, inteligencija i elegancija.

Podsetivsi da je izmedju dva rata odlazila u Pariz, “meku moderne umetnosti” i donosila u Beograd “mirise i dah Pariza na svoj originalan nacin”, Cirilov je istakao da je Urbanova davala poseban pecat pozoristu posle Drugog svetskog rata, ali i da je “besmisleno penzionisana u periodu kada je jos mogla da igra” (1956).

Rodjena 28. marta 1909. u Starom Beceju, gde je ucila osnovnu i srednju skolu, Nevenka Urbanova je prijemni ispit na Glumacko - baletskoj skoli u Beogradu polozila 1922. godine kod legendi toga vremena - Pere Dobrinovica, Milana Grola, Jurija Rakitina, Momcila Milosevica, Sime Pandurovica, Velimira Zivojinovica Masuke…

Ceo pozorisni vek provela je u Narodnom pozoristu, unoseci bogatstvo glumacke maste i njoj svojstvenu poeziju, kako u likove velike svetske literature, tako i u uloge tipicnih dana 20-ih i 30-ih godina sa svetskih bulevara.

Kako je navedeno u katalogu izlozbe, to je bilo vreme njenih kreacija kobnih zena - Lole Montez, gospodjice Alvarez, Jarmile Janske, Lulu, Lucije Silve, ali i Klabundove Baronice, Balzakove Ester, Aglaje Dostojevskog i Madlene Zana Koktoa…

Bila je udata za prvog srpskog vajara kubistu Dusana Jovanovica Djukina (preminuo 1945), a poslednjih decenija bila je u braku sa slikarom Dimitrijem Diskom Maricem.

Poslednju ulogu u pozoristu prihvatila je 1964. godine - Eleonoru u Mrozekovom “Tangu”, u reziji Miroslava Belovica, u Jugoslovenskom dramskom pozoristu.

Ovaj lik (Eleonora) kazuje reci koje bi mogla izgovoriti kao svoje i Nevenka Urbanova, ucesnik u velikoj avanturi modernizma 20. stoleca: “MI smo razarali epohu”, istaknuto je u bogato opremljenom katalogu.

Nevenka Urbanova se poslednji put pojavila u javnosti 2002. godine, a umrla je 7. januara 2007, o cemu je javnost, prema njenoj zelji, obavestena tri dana kasnije, po obavljanju kremacije u krugu najblizih.

U katalogu, cija je autorka Olga Markovic, objavljeni su tekstovi Cirilova, Braslava Borozana i Miroslava Belovica, fotografije Urbanove iz privatnog i pozorisnog zivota kojima dominiraju njena elegancija, zenstvenost i lucidnost, kao i kostimografske skice za uloge koje je igrala.

Comments